Ako bi se majku 12-ero djece, izumiteljicu, spisateljicu, psihologinju i pionirku ergonomije moralo opisati jednom riječju, to bi svakako bila super žena. Ne samo da se pokazala kako može imati i (prilično brojnu) obitelj i (iznimno bogatu) karijeru, nego je to uspjela suočavajući se sa seksizmom na baš svakom koraku.
"Ti bi studirala, a tko će kuhati za braću?"
Kao dijete, ispočetka je bila školovana kod kuće i tek kasnije je krenula u školu jer njen otac nije bio pobornik obrazovanja žena. Osim toga, kako je njena majka često pobolijevala, Lillian je preuzimala brigu o domaćinstvu i svojih 10-ero braće i sestara. Kroz školu je projurila kao odlikašica, ali tek tek kad je uvjerila oca kako će moći istodobno studirati i raditi po kući, mogla je upisati fakultet. I tu je briljirala, diplomirajući englesku književnost 1900. na Berkleyu.
Nije puštao žene na predavanja
Njoj to naravno nije bilo dovoljno i upisala je magisterij književnosti na Columbiji kako bi studirala, kod tada poznatog pisca i akademika Brandera Matthewsa. No on nije primao žene na studij. Štoviše, nije ih puštao ni na svoja predavanja.
Kako je ranije imala priliku slušati predavanja psihologa Edwarda Thorndikea, upisala je njegov studij. No, razboljela se i morala vratiti kući pa je usput ipak završila magisterij na Berkleyu 1902.. Iste godine upisala je doktorski studij na Berkleyu, no otišla je na proputovanje Europom.
Prvi ergonom s doktoratom
Tada je, inače prilično sramežljiva, upoznala građevinara Franka Gilbertha s kojim se odmah povezala. Zahvaljujući njemu, zainteresirala se za organizaciju posla, planiranje projektiranja i psihologiju rada. Par se ubrzo vjenčao i preselio u New York. Iako je Lillian 1911. napisala i obranila disertaciju 1911., kalifornijsko sveučilište nije joj priznalo doktorat. Formalno, razlog je bio to što živi u New Yorku.
No, to ju nije zaustavilo - 1915. je doktirala na primjenjenoj psihologiji i tako je postala prvi ergonom s doktoratom. Njezin rad, koji dokazuje važnost međuljudskih odnosa na radnom mjestu, smatra se temeljem onoga što se danas naziva organizacijska psihologija.
Istinske srodne duše
Uz nezadrživu upornost, proniciljivost i inteligenciju, za njen uspjeh je svakako važno i to što je u suprugu pronašla istinskog partnera. Zahvaljujući zajedničkom interesu, Frank je prodao građevinsku tvrtku te je par počeo držati konzultacije na kojima su vlasnike i voditelje pogona učili organizaciji pogona. Tijekom 17 godina rodila je 12-oro djece, objavila niz znanstvenih radova, a ona i suprug zajedno su napisali više stručnih knjiga. Doduše, Lililan nije navedena kao koautor jer su se izdavači plašili kako publika ne bi ozbiljno shvaćala knjige ako ih potpisuje žena. Iako ta žena ima doktorat iz organizacije posla, a suprug nikada nije studirao. No, Lillan se već naučila nositi sa seksizmom i pobijediti ga.
Rezultatima ušutkala seksiste
Frank je naglo preminuo od srčanog udara kad je imao 56 godina pa je Lillian 1924. ostala samohrana majka. Pokušala je nastaviti s radionicama koje je ranije držala sa suprugom, no tvrtke nisu bile baš spremne da im tamo neka žena pametuje oko toga kako bi trebali organizirati proizvodnju. Međutim, novac može pokolebati i najgore seksiste, a njezini rezultati su govorili sami za sebe. Ubrzo su je počele angažirati velike firme, uključujući i trgovački lanac Macy.
Prvo je radila u trgovini kako bi bolje razumjela radne uvjete, potrebe blagajnica i ostalih djelatnika te probleme s kojima se susreću. Potom je reoganizirala proces - u pitanju su bili detalji - od razmještaja radnih jedinica i robe, do visine blagajni i osvjetljenja, no produktivnost se drastično povećala. Nakon takvog uspjeha, klijenti su je sami molili za pomoć. Ubrzo, dobila je profesorsko mjesto na sveučilištu, a predavanja je držala i na MIT-u. Savjetovala je petoricu američkih predsjednika, a osobito važnu ulogu imala je u osmišljavanju i postavljanju tvornica naoružanja tijekom Drugog svjetskog rata.
Kuhinja po mjeri čovjeka
Ova majka 12-ero djece jednako ozbiljno je shvaćala i posao kućanica te je s jednakom ozbiljnošću ergonomske principe primjenjivala i na svakodnevni život. Iako joj je njoj od svih kućanskih poslova kuhanje bilo najmrskije, upravo je Lillian osmilila princip organizacije današnje kuhinje, a koliko je tome posvetila truda možda najbolje govori to što je intervjuirala 4000 žena kako bi odredila optimalnu visinu pećnice, slavina i radnog stola te složila raspored štednjaka, sudopera i hladnjaka, kako bi minimalizirala broj koraka. Onako, usput, izumila je kantu za smeće koja se otvara pedalom, police u vratima hladnjaka njezina su ideja, kao i električni mikser, a poboljšala je i električni otvarač limenki.
Ženski Edison? Ne, ona je bolja
Patentirala je toliko izuma da su je mediji prozvali ženskim Edisonom.
No, za razliku od prevare iz Menlo Parka, Lillian nije kupovala tuđe izume i predstavljala ih kao svoje niti je imala svoj laboratorij u kojem su ljudi radili umjesto nje. Sve je napravila sama uz podršku supruga, istodobno se brinući o 12-ero djece. A to je supermoć na kojoj bi joj pozavidjeli i svi Avengersi.
