"Na prvoj slici koju sam ikada stavila na Facebook sjedim na podu sobe. Palac i kažiprst u obliku su rupe u kojoj je moje oko, a ostatak ruke se raširio po licu poput kakve maske i plazim jezik. Uslikala sam se tako jer sam tada odlučila da je biti ekstrovertirana i druželjubiva osoba najbolja opcija za mene. Upravo zato i slaganje takve čudne face. Htjela sam pokazati svijetu i internetu da sam sretna i vesela. Pokušavala sam reći ljudima da sam takva i u stvarnom životu.
Druga ja
Uskoro sam stvorila svoju internetsku ličnost. Danas većina mojih persona živi na Instagramu i Twitteru. Naravno da koristim filtere za slike, kao što i pomno biram riječi za svoje objave. Nema ništa loše u tome. Ali opet ta stalna potreba da sam zabavna i da me svi vole postaje jako iscrpljujuća. Nitko ne može uvijek biti odlično raspoložen.
Moram još nešto priznati. Bez obzira na brendiranje same sebe i stavljanje samo onih slika na kojima sam ispala najbolje, uvijek se uspoređujem i to s nikim drugim nego sama sa sobom. Upravo sebe najviše pratim i istražujem. Tko sam ja zapravo? Koliko zabavno izgledam? Koliko pametno djelujem? Bih li sama sebe pratila na Instagramu ili Twitteru?
Pazim na sve objave
U tjednu kada stavim dobar selfie uvijek se pitam kako će se svidjeti drugima. Isto tako je i s objavama na Twitteru. Jako sam predana svom brendiranju na društvenim mrežama, dok u stvarnom životu baš i nisam.
Znam da ni broj likeova i broj pratitelja nije prava mjera ničega. Ali teško je to zapravo shvatiti kada je moj društveni život u društvenim medijima započeo prije više od deset godina. Mislim, postoje ljudi koje pratim još od petog razreda osnovne škole.
Kako sam se često selila i mijenjala škole, poslove i gradove moji postovi na društvenim mrežama su prva stvar po čemu me ljudi upoznaju. To je dio današnjeg svijeta i postala sam jako svjesna toga. Čim dodam nekoga novog na Facebook pogledam svoje postove od prošlog tjedna. Prođem kroz svoje profilne slike i pitam se da li slike i riječi koje stavljam reprezentiraju pravu mene. Hoću li im se dobro predstaviti?
Zašto to radim?
Moja internetska verzija preuzela je kontrolu nad mojim stvarnim životom. Pitala sam se je li stvarno moguće da sam na internetu uvijek sretna. Je li možda previše? Je li možda vrijeme da se malo smirim i ne razmišljam toliko o svakoj svojoj objavi?
Sigurna sam kako se nitko od mojih pratitelja nije zaustavio nad mojim objavama i zapitao se mislim li ja te stvari i bi li ih rekla u svom stvarnom životu. Ne misle o tome. Ne razmišljaju uopće o meni. Zašto to radim? Koga onda zavaram? Jedini mogući odgovor je samu sebe. Zaglavila sam u tom krugu gdje su moje objave na internetu samo mjera za napredak, ali ja na internetu nisam prava ja, niti ja koja želim biti. A svakako nisam ni osoba kojoj se divim.
Prestala sam trošiti energiju na natjecanje sa samom sobom jer i ovako nikada ne bih pobijedila. Odlučila sam malo manje mariti i razmišljati i izražavati se slobodnije. Nitko nije dosljedan i nitko nije uvijek najbolji i ne treba biti."
Izvor: Hello Giggles
