Za razliku od bijelog i crnog papra, zeleni papar se bere kada bobice još nisu zrele. Boja sjemenki papra ovisi o tome kada se bobice beru i kako se obrađuju - nema nikakve veze s različitim vrstama biljke papra. Kada se bobice beru relativno rano, zeleni papar ima posebno svjež i blago voćni okus. Najblaži od svih sorti papra.
Biljka papra je grm koji može narasti do četiri metra. Izvorno porijeklom iz Malabara u zapadnoj Indiji, danas se biljka papra uzgaja uglavnom u Indoneziji, Indiji, Vijetnamu i Brazilu. Plodovi na ovoj zimzelenoj biljci beru se dva puta godišnje. Zeleni papar se proizvodi od papra u zrnu koji se bere iz infructescencije još nezreo i prije nego što se u potpunosti razvije. Očuvanje zelenog papra u zrnu u salamuri ili njegovo brzo sušenje sprječava njegovu fermentaciju, omogućujući mu da zadrži svoj blagi, zeljasti okus.
Cijeli zeleni papar u zrnu idealan je za zaokruživanje okusa slanih umaka i marinada. Osim slanih jela, zeleni papar ima odličan okus u desertima poput voćnih salata i voćnih kolača jer nadopunjuje okus meda. Za zeleni papar vrijedi isto pravilo kao i za druge vrste papra: treba ga mljeti svježeg kad je to moguće jer brzo gubi svoj okus. Ako se papar dodaje u jelo koje će se peći, najbolje je dodati cijeli papar u zrnu kako bi se ravnomjerno ispekao — ova metoda sprječava da papar izgubi svoj okus tijekom dugog kuhanja.
