u potrazi za gljivama /

Otkrivamo kako besplatno pojesti najpoznatiju šumsku poslasticu

S prvim danima škole stigle su i prve gljive. Šume su ih pune, ali i tržnice na kojima ćete za kilogram izdvojiti i po nekoliko desetaka kuna. Otkrivamo vam kako u ovoj deliciji uživati posve besplatno, i kako biti sigurni da vam se u košari neće naći otrovnica.

5.9.2014.
18:20
VOYO logo

Šampinjona barem uvijek ima. Ali ako se zaželite divljih šumskih gljiva, nije ih lako naći na tržnici u moru svega drugog šarenoga.
Ali kako se kreću cijene?

"Kila lisički 25 kuna, a može ići i do 30, 40, kako koji dan, ali uglavnom koštaju 25 kuna po kili. A vrganji, ako su dobri, oni skroz mali, može se dobiti 60-ak kuna za njih", kaže prodavačica Aska Cerjak.

Kupiti gljive može svatko, ali možete ih ubrati i sami. Samo s gljivama treba biti oprezan. Sve je lakše kad sa sobom imate pravog znalca, koji vam može pokazati ne samo kako pronaći gljivu, već i ono osnovno pri čemu mnogi griješe - kako je pravilno ubrati.

"Prvo uvrtanjem gljive vadimo čitavu gljivu van da ne bismo uništili stanište i da ne bismo uništili micelij koji se veže uz gljivu. Ljudi misle da se treba prerezati nožićem, ali to je pogrešno", savjetuje predsjednik Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza, Branko Bartolić.

Njime se samo gljiva očisti nakon branja. Odrežu se i četkicom odstrane prljavi dijelovi i ovaj žutonogi vrganj može u košaru. Nježne i lako kvarljive gljive ne nose se u plastičnim vrećicama. Otrovnih se gljiva mnogi boje, pa je lako kad nemate dileme i pronađete na prvi pogled prepoznatljivu i jestivu poput mrke trubače. Ali ima onih koje lako zavaraju i zamijene ih s vrganjima.

Ali kapa je malo blijeđa, a dno stručka je crvenkasto. Riječ je o ljeponogom vrganju ili kravljoj balegi koja nije jestiva.

I zanimljivu krumpiraču ljudi često zamijene s jestivim puharama.

Ako se slučajno otrujete, već kod prvih simptoma zatražite liječničku pomoć, a ako je moguće, dobro bi bilo uzeti i uzorak gljive koju ste pojeli. Samo se nadajte da to nije bila zelena pupavka.

A ako vidite klobuk čija boja varira od bijele preko zelene do smeđe, vijenčić i ono najvažnije - ovojnicu na dnu, to su znakovi da u ruci imate najsmrtonosniju gljivu naših šuma. Uvijek je potreban oprez, ali branje gljiva je priča koju mnogi vole jer govori o skladu čovjeka i prirode i uživanju u onom najboljem što nam ona nudi, poput predivne golubače.

Da biste stvarno bili sigurni da berete samo jestive gljive, najbolje se učlaniti u neko od gljivarskih društava koje će vas naučiti svemu što trebate znati. A ono što mnogi ne znaju je da je odnedavno za branje gljiva potrebna i dozvola, od deset kuna za dnevnu do dvjesto kuna za godišnju, i to samo kad državna služba radi, a ne kad vi odlučite otići uživati u prirodi.

"Hrvatske šume su donijele svoj pravilnik o naknadama za ulazak u šumu. Dnevne, vikend, tjedne, mjesečne i godišnje dozvole naplaćuju.
U tjednu ćete moći otići i kupiti tu dozvolu, ali za vikend nećete. To je jedna apsurdna situacija o kojoj razgovaramo", kaće Bartolić.

Najvažnije je poštivati šumu. Bilo da ste u njoj prvi put ili tko zna koji, poput Josipa kojega branje gljiva održava vitalnim i s 88 godina. Poslije branja gljiva, Josip ide i na gljivarske fešte koje, kako kaže, znaju biti burne.

Zato nema boljeg načina za završiti priču o ljepoticama šume nego uz veselo društvo gljivarskog društva Sesvete i sad već legendardni Ivekov kotlić. On nas je još jednom podsjetio zašto za tisuće ljudi nema boljeg welnesa od najobičnijeg branja gljiva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo