Baciti ili pojesti? Što bez straha smijemo konzumirati?

Blaža Gašpić Lojen je pametan kupac koji dobro promisli što će sve staviti u košaricu. Nije ona jedina koja uvijek prevrće proizvode po rukama. Naime, čak 95 posto građana Hrvatske najprije dobro istraži rok trajanja, a tek onda sastav i cijenu proizvoda.

"Rok valjanosti je zapravo vrijeme koje se hrana održava na tržištu zadovoljava ili zadržava najviše od svojih svojstava koje je dobila pri pakiranju. Ipak rok trajanja je sigurnosni dio koji proizvođač želi upozoriti potrošača da nakon toga ne bi smio koristiti tu hranu", poručio je MarijanKatalenić, Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Na jajima, mesu i mliječnim proizvodima nalazi se oznaka najbolje upotrijebiti do - određenog datuma. I to bi trebalo shvatiti vrlo ozbiljno! U to se uvjerila i naša Blaža.

"Kupila sam hrenovke. Skuhala sam svom sinu, on ih je pojeo i završili smo na zaraznoj. Završilo je ekcemom, ništa strašno, sve je brzo prošlo. Ja sam to prijavila u dućanu, da sam to kupila, i od te firme, čije sam hrenovke kupila, sam kroz mjesec dana dobila sam povratnu unformaciju, jedan paket doma, gdje su se oni ispričali", kazala je.

Na policama se mogu pronaći i proizvodi koji imaju čak nekoliko rokova trajanja.

"Uzmite npr. Kulenovu seku, to je polutrajni porizvod. Ako ga ostavimo u takvom stanju njegov rok trajanja je više mjeseci, ako ga razrežemo, tada je rok trajanja 24 sata, a kada ga razrežemo i odmah upakiramo u foliju plastičnu. Tada je rok trajanja osam dana. Dakle, zavisi o dosta uvjeta", dodaje Katalenić.

Sada dolazimo na onu kategoriju hrane čijem roku trajanja ne treba slijepo vjerovati.

"Možemo naprimjer voće, povrće. Ako vidimo da nije trulo, možemo još pojesti. To su neke namirnice, kruh. Piše rok trajanja do sutra, ali ako ga dobro skladištimo, može trajati i po nekoliko dana. I ako nemamo problema da moramo jesti friški kruh".

Stručnjaci priznaju da proizvođači često skraćuju rok trajanja kako bi povećali potrošnju, a time i kupnju hrane.

"Danas nitko od stručnjaka ne moće staviti ruku u vatru i kazati da nešto možete konzumirati jer se može svašta desiti. Ako se desi trovanje, jasno tko je kriv, govorimo o pitanju krivnje i poklanjanju hrane pučkim kuhuinjama. Što ako se desi nešto?

Ipak, postoji nekoliko namirnica koje su vječne!

"Mogu pretpostaviti da bi to mogli biti sol i šećer, ulje i ocat. Tako neke stvari koje konzumiramo za koje nikad ne gledam jel' im je rok trajanja prošao. Jer nikada nemaju neke čudne mirise ili se nešto desilo".

Sol se, tako, ne može pokvariti. Ali, i njoj godine, provedene u našoj kuhinji, donose znakove starosti.

"Nema rok trajanja, ali se zna da nakon godinu i pol jod sublimira, odlazi i nestaje, i ta sol ostaje čista sol. Čovjek gubi oligoelemente koje treba unijeti u organizam".

I za kraj - konzervirana hrana, za koju mislimo da može trajati godinama. Međutim, svako oštećenje konzerve, koja je zaštićena prehrambenim lakom, može izazvati vrlo opasne kemijske reakcije.

I zbog svega toga - oprez! Posebice što zbog recesije vrlo često posežemo za hranom pred istekom roka trajanja, jer se ona nudi po akcijskim cijenama.