Pustimo teoriju i pozitivne misli, ovo je mojih TOP 10 negativnih iskustava s ceste, od trenutka kad sam krenuo putovati:
10. Ratko Mladić na retrovizoru
Povratak s prvog autostopa do Sofije, na granici me kupi čiča u stojadinu, a na retrovizoru mu slika Ratka Mladića. Kao Hrvat, osjećaj nije bio idealan, već sam u glavi pripremio tužnu priču kako sam iz miješanog (kombinovanog?) braka, otac poginuo u ratu, ovo ono. Srećom pa čiča nije bio pričljiv, čak sam i ubio oko dio puta.
9. Autostop u Peruu
Bila je to sasvim prosječna autostop vožnja po mnogočemu, osim po tome što je vozač bio malo nabrijan, samouvjeren i nervozan pa je na uzbrdici, preko duple pune crte, išao pretjecati kamion. Samo s(p)retnom reakcijom vozača iz suprotnog smjera naši životi su bili spašeni.
8. Indijski šavovi kao uspomena
Predivna plaža na zapadu Indije, fenomenalni ljudi koji su mi bili spremni pokazati čari surfanja po valovima, idealni vremenski uvjeti – sve je bilo zasjenjeno mojom nespretnošću, padom s daske, tupim udarcem i dubokom posjekotinom na glavi. Završio sam u (najčišćoj) indijskoj bolnici, te dobio jedan divni suvenir, koji ne zauzima mjesta u ruksaku.
7. Boravak na granici Irana i Pakistana
Problemi s vizom koji su rezultirali trodnevnim boravkom na samoj graniciIrana i Pakistana, druženja s policijom i vojskom, te spavanjem u zubnom laboratoriju s pušačima opijuma…
6. Dosada Indijskog oceana
Iako se ne bi moglo okategorizirati kao negativno iskustvo, tih 45 dana plovidbe od Australije do Afrike se isprofiliralo kao najteži zadatak na mojim putovanjima. Nas četvero u 13-metarskoj jedrilici, izolirani od ostatka svijeta.
5. Vožnja iz Čapljine za Međugorje
Nema se tu puno toga pričati osim – dva mlada lika raširenih zjenica u spuštenom Audiju, i najluđa vožnja ikad po hercegovačkim krivinama. Sva sreća pa sam bio blizu Međugorja…
4. Psi i noćni maraton do Machu Picchu sela
Zaplet priče zvuči kao loš hororac – dvoje mladih su se odlučili propješačiti put dug 30-ak kilometara po tračnicama koje vode do Machu Picchu sela. Bez svjetiljke, bez opreme za kampiranje, bez ikakvog plana osim pouzdavanja u sreću i gostoljubivost Peruanaca.
3. Pljačka u Limi
U šest godina putovanja, jedanput su mi nešto ukrali. I to u Limi, par dana nakon dolaska i susreta s Mare. Šteta je bila jedan laptop i fotoaparat, ali još gore od svega je što sam malo izgubio vjeru u ljude. Ta je faza kratko trajala, ali ipak…
2. Bolest u Varanasiju
Dva mjeseca nakon polaska na put oko svijeta i par kratkih razboljevanja u Iranu i Pakistanu, uslijedilo je ono najgore – teško trovanje hranom i dva dana izolacije u pljesnjivom hotelu u Varanasiju.
1. Na kućnom pragu
Taman sam se vratio s nekog od prvih putovanja po Europi, bio kod prijatelja u centru grada, i nakon toga sjeo na vlak do roditeljske kuće. Igrom slučaja, upravo je bila završila utakmica Dinamo – Hajduk, a kako sam nosio bijelu majicu te ušao u vlak prema jugu, nekoliko dječaraca, navijača Dinama, je zaključila kako sam Hajdukovac, te su uletili u vlak i išli me lupati nogama u glavu.
Promašili su i pobjegli čim su čuli KAJJE!? iz mojih usta, ali me ta neugodna scena u mom gradu, od ekipe s kojom sam godinama dijelio tribinu i parao glas – naučila da doma zna biti nesigurnije nego u tuđini.
Tomislav Perko posjetio je preko 40 zemalja, odstopirao preko 50.000 kilometara, i sve s budžetom od 50-ak kuna dnevno. Sve o njegovim putovanjima možete pronaći na web stranici tomislavperko.com
