Međunarodni praznik rada, poznat i kao Prvi maj, obilježava se 1. svibnja diljem svijeta. Ovaj dan posvećen je slavljenju radničke solidarnosti i borbi za radnička prava, a njegova povijest seže duboko u 19. stoljeće te je obilježena teškim uvjetima rada i borbom za dostojanstveniji život.
Naime, 19. stoljeće bilo je industrijsko doba, a radnici su tada, uključujući i djecu, bili izloženi teškoj eksploataciji. Radno vrijeme bilo je od 12, pa čak i 18 sati, uvjeti u tvornicama bili su nehigijenski i opasni, plaće niske, a nesreće na radu česte. Kao odgovor na takve nehumane uvjete, radnici su se počeli organizirati i pokretati štrajkove tražeći bolje uvjete.
Ključni događaj zbio se 1. svibnja 1886. godine u američkom Chicagu. Tog dana, oko 40.000 radnika izašlo je na ulice, a procjenjuje se da je ukupno između 300.000 i 500.000 ljudi sudjelovalo u štrajku diljem zemlje.
Borba za 'Tri osmice'
Glavni zahtjev čikaških radnika simbolično je predstavljen kroz "tri osmice": osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage, pa su se mirni prosvjedi pretvorili u sukob s policijom. U kaosu koji je uslijedio policija je otvorila vatru na prosvjednike. Ubijeno je šest radnika, a ranjeno pedesetak. Mnogi su uhićeni, a pet vođa štrajka osuđeno je na smrt, dok su trojica dobila dugogodišnje zatvorske kazne.
U spomen na čikaške žrtve i kao znak međunarodne radničke solidarnosti, na prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine u Parizu, odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. Hrvatska se obilježavanju pridružila već 1890. godine kada su radnici, također, tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice. U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".
Maksimir Praznik rada
U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, a to je izmijenjeno 2001. godine kada je službeni naziv promijenjen u Praznik rada.
Crveni karanfil, nekoć simbol pobune i krvi prolivene u Chicagu, danas se još uvijek dijele kao podsjetnik na povijesno značenje dana. Praznik rada u Hrvatskoj je neradni dan koji spaja sjećanje na povijesnu borbu radnika za njihova prava s opuštenim proljetnim druženjem. Iako su se nekadašnje velike parade i prosvjedi prorijedili, ovaj dan i dalje živi kroz specifične običaje koji okupljaju obitelji i prijatelje diljem zemlje, slaveći zajedništvo i odmor od svakodnevnih obaveza.
Grah kao simbol radničkog jela
Najprepoznatljiviji običaj proslave Praznika rada u Hrvatskoj svakako je masovna podjela besplatnog graha. Smatran "pravim radničkim jelom", grah se kuha u velikim kotlovima i dijeli građanima u brojnim gradovima. Najveća i najpoznatija fešta tradicionalno se održava u zagrebačkom Parku Maksimir, gdje se podijeli i više od 30.000 porcija graha, često uz dodatak kobasica ili slanine, te tisuće porcija tradicionalnih štrukli. Slične manifestacije organiziraju se i u drugim gradovima i mjestima diljem zemlje.
Često u podjeli sudjeluju i lokalni dužnosnici, a događanja prate glazbeni i kulturno-umjetnički programi, stvarajući pravu "narodnu feštu". Budući da je Praznik rada neradni dan, mnogi Hrvati koriste priliku za bijeg od gradske vreve i uživanje u prirodi. Jedan od najomiljenijih načina provođenja ovog dana jest organiziranje piknika i roštilja s obitelji i prijateljima.
Parkovi, šumarci, obale jezera i rijeka, poput zagrebačkog Jaruna, popularna su odredišta. Miris roštilja, ćevapa, kobasica i drugih mesnih delicija, širi se zrakom, a druženje uz hranu i piće slavi zajedništvo i opuštanje. Mnogi također spajaju praznik s vikendom kako bi otišli na kraći odmor.
Iako manje raširen nego nekad, u nekim se krajevima zadržao običaj paljenja krijesova uoči 1. svibnja. Ovaj običaj, koji ima i poganske korijene vezane uz dolazak proljeća, simbolizira svjetlost, nadu i obnovu. Dok su velike sindikalne povorke postale rjeđe, sindikati i radničke organizacije koriste ovaj dan kako bi organizirali skupove, konferencije ili kulturne događaje, podsjećajući na važnost kontinuirane borbe za pravedne uvjete rada, sigurnost i socijalnu pravdu.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Ivan Šipić pojasnio ideju oko mogućeg uvođenja univerzalnog dječjeg doplatka
