U serijalu Net.hr produkcije "Pitaj što hoćeš" ugostili smo bivšeg logoraša Davora Ančića iz Siska, predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora za Sisačko-moslavačku županiju, koji je odgovarao na vaša pitanja. U ovom serijalu ćemo ugostiti osobe različitih zanimanja, one žigosane od društva, pa i ljude s pričama kojima biste često postavili pitanje, a ne možete. Pratite naše društvene mreže jer ćemo tamo od vas tražiti pitanja koja biste postavili našem idućem gostu.
U nastavku donosimo odgovore koje ste željeli saznati od bivšeg logoraša Davora Ančića.
NET.HR: Opišite nam jedan dan u logoru.
Davor: Ujutro u šest sati dobijete hranu. Na WC se ide u koloni. Glave dolje, ruke na leđima. Nema gledanja okolo, gledate u pod, jedan za drugim. Kao stoka. U WC-u obavite nuždu, vratite se nazad u sobu. Tu vas zaključaju, osim ako ste u samici. Mene su držali u samici 17 dana na -17 Celzija bez prozora, bez ičeg. 1Sedamnaest dana nisam skinuo jaknu sa sebe. Kada zaštitari uđu u samicu, vi morate kod kreveta stajati mirno, glava dolje, ruke na leđima. Ako vas ne nađu u tom stavu, najprije vas prebiju i takvog vas ostave i odu. Drugu noć isto.
Znali su doći u 1, 2 ili 3 sata ujutro, kako se kome prohtije. I kako da ja sad spavam. Jedno oko gleda, jedno uho sluša. Kad čujete da se vrata otvaraju, vi se automatski morate ustati, stati u stav. Glavu dolje, ruke na leđima. Ako vas ne zateknu tako, dobijete batina. Ujutro vam donesu doručak i kažu vam: "Jedi, ustašo". Dobivali smo makarone, čušpajz i to vam bace na pod. Dolazili su i ljudi u vojnim odorama pa vas ispituju zašto ovo, zašto ono. Bili su i kod mene u kući gledati imam li radio-stanicu. To je sve bio dio njihova progona. Ispitivali su me za stvari o kojima nisam imao pojma. Tada sam imao 18 godina.
NET.HR: Čime su vas stražari hranili?
Davor: Kuhao se grah. Vojska bi pograbila grah i meso, a vama što ostane. Šnitu kruha, dobivali smo takozvani bućkuriš. Za doručak smo dobivali paštetu i šalicu čaja. Za večeru šnitu pekmeza i šalicu čaja.
NET.HR: Kako ste se oporavili, jeste li tražili pomoć?
Davor: Oporavak traje i danas. Ja to zaboraviti ne mogu. Imam PTSP, trajni invaliditet 60 posto, uz to sam ranjavan u glavu. Pucali su mi u automobil, ranjen sam bio. Posljedice osjećam i dandanas. Imam 50 godina i sve dolazi na naplatu, u zdravstvenom smislu. Pojavljuju se novi problemi koje kad sam bio mlađi nisam osjećao.
Sve što nam je ispričao bivši logoraš Davor Ančić pogledajte u videu. I svakako ostanite uz naš serijal Pitaj što hoćeš, potrudit ćemo se da vas ne razočaramo.