Iva (40) iz Beograda
U trenutku kad me je dijelio dan od poroda, on je došao u bolnicu i rekao mi nešto užasno u tom trenutku. Tada sam shvatila da, ako tada nije bio u stanju staviti dijete i mene ispred sebe, neće to moći nikada. Jednostavno je moje shvaćanje ljubavi bilo potpuno suprotno od njegovog. Taj osjećaj u rađaonici kad je otišao nikada neću zaboraviti.
Usprkos tome, poslije poroda sam napravila sve kako bih pokušala da spasiti taj brak. Još godinu dana smo pokušavali riješiti sve među nama, živeći razdvojeno i u tom periodu sam pala na 47 kg, da bih na kraju shvatila da on nema nikakvo egzistencijalno niti emotivno rješenje za nas. I dalje nije radio, nije ni tražio posao, nego je pričao o kamionima i avionima, dolazio je po mene i izvodio me, što mi je bilo ponižavajuće. Ja sam prvu godinu dijete odgojila sama, nisam spavala noću, jezivo sam se osjećala, samo me je miris moje bebe smirivao i održavao me koliko-toliko normalnom.
Poslije tih godinu dana sam ga pitala što ćemo, on je slegnuo ramenima i tada sam odlučila. Vrlo brzo poslije toga sam negdje na moru naletjela na njega i na njegovu „djevojku“, dok naš brak još nije bio službeno okončan. Nadrealna situacija jer mi je dijete spavalo u kolicima i u nekom kraju sam se doslovno sudarila s njih dvoje. Mnogo je tu stvari zbog kojih taj brak ne bi potrajao ni da se nije dogodilo to što se dogodilo, nikad se nisam pokajala, osim zbog toga što nisam napravila pametniji izbor.
