Priča je takvih mnogo, pogotovo u ovoj izuzetno izazovnoj godini. Među brojnim pričama koje su nam pristigle u naš e-sandučić, izdvojili smo još jednu koja zaslužuje aplauz jer nam vraća vjeru u ljude. A priča ide ovako…
„Ove godine smo se uvjerili kako nesreća nikad ne dolazi sama, pa nam se u 2020. samo redalo. Nakon korone i potresa, na red su došle i poplave.“, ovako započinje svoju priču Filip iz Zagreba. Iako su poplave bile najavljene nitko nije mogao predvidjeti da će pola grada biti potopljeno vodom, tako da se niti Filip nije nikako posebno pripremao na najavljenu nepogodu.
„Kada je lupio potres bio sam zahvalan što živim u suterenskom stanu. No, onaj dan kada je krenulo lijevati, promijenio sam ploču. Moj suterenski stan se u roku odmah počeo puniti vodom. Čovjek to ne očekuje, pa se u prvi mah nisam snašao. Potom sam zgrabio prvi lavor i krenuo izbacivati vodu iz stana. Živi užas, ne znate što raditi u toj situaciji, a svi brojevi na koje možeš prijaviti ovakvo što su bili zauzeti.“, piše Filip.
Borio se tako Filip jedno vrijeme s vodom u svom stanu i izbacivao je, a onda je, kako nam je ispričao, naišao njegov susjed Robert koji živi u istom ulazu na drugom katu i s kojim se zna na „bok-bok“.
„Robi me odmah pitao može li kako pomoći, na što sam u svoj onoj agoniji odgovorio da ne znam ni sam kako…, pa je otišao u svoj stan. Mislio sam da ga više neću vidjeti, no za nekih deset-petnaest minuta, na vratima mi je, usred noći, došlo još troje susjeda, što iz zgrade, što iz stana, u punoj spremni i s kantama spremni da izbacuju vodu. E pa, ako tada nisam zaplakao… Više nije bilo niti bitno imam li vodu u stanu ili ne, nego naprosto da nisam bio sam.“
Robi je sa susjedima uspio koliko-toliko izbaciti vodu iz stana i spasiti stvari, no bilo je tu štete koju je valjalo sanirati. „Da nije bilo njih, tko zna što bi bilo, satima su bili kod mene“, Filipove su riječi.
Preko telefona smo dodatno doznali kako Filip živi u nedavno lijepo uređenom suterenskom stanu sa svojom obitelji, koja u vrijeme poplave (na svu sreću), nije bila u Zagrebu.
Ovakve nesebične ljudske geste čine i najteže situacije lakšim, zbližavaju ljude i čine naš život ispunjenijim. Hvala Robertu i hvala susjedima na ovako nesebičnim gestama i inspiraciji da i sami postupimo isto u ovakvim situacijama. Barcaffè nagrađuje ovu priču i dobre susjede!
