Na današnji dan prije 19 godina emitirana je prva epizoda Seksa i grada i to je dovoljno dobar razlog za jutarnji martini. Šalim se, zapravo pijem kavu i gunđam, a to me podsjetilo da sam ja možda Miranda Hobbes. I da je to zapravo genijalno.

Uvijek sam se potajno pitala zašto nitko ne želi biti Miranda? Znate ono kad rješavate one blesave kvizove i nitko ne želi biti Miranda. Svi žele biti Carrie ili Samantha (okej, ponekad i Charlotte). A Miranda je zapravo najkompleksniji i najzanimljiviji lik u ovoj seriji. Da je serija snimana danas zapravo sam prilično sigurna da bi Miranda bila protagonist, a Carrie bi bila jedna od najboljih frendica.

A kad sad vratim film na sve epizode koje sam odgledala i na sve što je Miranda prolazila u seriji, kako se ponašala, kako je reagirala na različite situacije i kako se nosila s njima, sve više shvaćam zašto sam ja pomalo ona. A evo što me Miranda naučila o životu i kako sam se uspjela poistovjetiti s njom.

Tvoji bi ti ljudi trebali biti najvažniji u životu

Ali najvažnije je svojim ljudima iskreno reći kad rade nešto jako krivo (i ne morate birati riječi)

Generalno ne morate birati riječi (neki ljudi jednostavno vole psovati)

Ponekad je okej biti pesimist (jer na kraju te ipak uvijek dočeka nešto dobro)

Nepoznato je ponekad strašno (o čemu god se radilo)

A biti čudan (ali svoj) je najbolji osjećaj na svijetu

A ako itko ikada poželi da se promijenite? Jednostavno je...

Neke žene jednostavno ne znaju biti seksi (barem prema standardima). Mi smo seksi na svoj način

I također, nikad se nikome nemojte ispričavati jer ste dobre u onome što radite

Sasvim je legitimno biti skroz izgubljen bez interneta

Okej je i ako si sarkastično i cinično gunđalo

Ovaj pogled je rješenje svake glupe situacije

I jednostavno je istina da su muškarci ponekad stvarno glupi i nesposobni

Iako ni same nekad nismo baš najspretnije (i sve je to apsolutno okej)

Cheers! i svim ostalim Mirandama (znam da vas je mnogo)