Put od najboljeg HDZ-ovog ministra do još jednog u nizu HDZ-ovih ministara uhvaćenog u mutnim poslovima, Vili Beroš prešao je u rekordnom roku - za to mu je trebala samo godina i tri mjeseca. I dok se javnost zgraža nad dovitljivošću kojom se, bez javne nabave i usred zdravstveno-ekonomske krize kojoj se kraj ne nazire, u privatne džepove izlijevaju milijuni iz Ministarstva zdravstva, zlatousti Beroš može biti posve miran.
Ono zbog čega javnost danas propituje njegov opstanak u ministarskoj fotelji, nikad nijednog HDZ-ovog ministra nije koštalo funkcije, pa nema apsolutno nijednog razloga da vladajući mijenjaju političku praksu koja im ionako donosi samo profit.
HDZ-ovi ministri su iz vlade Andreja Plenkovića odlazili samo ako bi mu se osobno zamjerili ili kad bi njihovi marifetluci mogli za posljedicu imati narušavanje ugleda samog Plenkovića među biračima/članovima HDZ-a. I za takvo što morali su se jako, jako potruditi jer je HDZ-ov birač/član iznimno otporan i izbirljiv kad je riječ o svinjarijama koje bi mu mogle ići na živce ili zbog kojih bi eventualno razmislio o pronalaženju novih političkih ljubavi.
Prošli parlamentarni izbori dokazali su kako najmanje 600 tisuća birača nimalo nije zainteresirano za sprječavanje korupcije, krađe love iz državnog budžeta, pranja novca, klijentelizma ili nepotizma...
Beroševi sitni ulovi
Zato sve ono što stiže o Beroševim muljažama u hrvatske redakcije naprosto nije dovoljno ni da HDZ-ov birač na tren zastane i promisli bi li ipak zdravstvo bilo sigurnije u rukama nekog barem malo poštenijeg, odnosno sposobnijeg ministra. Štoviše, vjerojatno će pomisliti i kako je Beroš zapravo niža liga jer se zadovoljava sitnicama i nedostaje mu mašte. Zar smo od otvaranja inozemnih računa za isisavanje love pod imenom "Pola pije, pola šarcu daje" (ili točnije "Halfe drinken, halfe šarcu geben") spali tek na dodjelu IT poslova cvjećarima?! Pih!
U demokratskoj državi vladavine prava Beroš bi zbog ozbiljnih sumnji u privatne financijske akrobacije na javnoj funkciji trenutačno morao odstupiti s dužnosti, a kako to Hrvatske nije, Beroš do daljnjeg ostaje ministar i bit će sve dok Plenkoviću bude isplativ. A trenutačno mu je itekako isplativ jer je potencijalno savršeno žrtveno janje za oltar vladinih (ne)uspjeha.
Već je duže vrijeme očito kako Vlada nema strategiju borbe protiv epidemije koronavirusa niti ideju kao reformirati raspadnuti zdravstveni sustav, a upravo su to navodno bili razlozi zbog kojih je Plenković topa Kujundžića zamijenio pijunom Berošem. Da, u početku se činilo da Beroš ima potencijal kraljice, kako konačno imamo upućenog i dobronamjernog ministra, ali pokazat će se kako je bio i ostao tek Kujundžićev pomoćnik i da ga je Plenković od prvog trena vidio tek kao pijuna.
Kad je Beroš, pola godine uoči parlamentarnih izbora, preuzeo dužnost ministra, u jednoj u nizu rekonstrukcija Vlade, iskazao se kao fantastičan komunikator koji je ostavljao dojam dobronamjernosti, znanja i upućenosti, pa je Plenkoviću je bilo silno stalo upravo Beroša isticati kao kraljicu njegovog tzv. novog HDZ-a. Taj bi HDZ trebao biti pun sposobnih i poštenih domoljuba, koji će sa stranke skinuti etiketu tvornice korupcije, odnosno zločinačke organizacije i koji će voditi Hrvatsku prema vječnoj sreći s čvrstom vjerom u budućnost.
Nezgodan pad rejtinga
Vili Beroš činio se kao idealan predstavnik i zato ga se uporno guralo u prvi plan prije prošlih parlamentarnih izbora i kad nije bilo riječi ni o zdravstvu niti o borbi protiv koronavirusa. Beroš je na koncu dobio više preferencijalnih glasova i od Plenkovića, a 2020. je završio kao jedan od dva najpopularnija ministra kojem su, u pravilu, anketirani davali više od 70 posto pozitivnih ocjena. I onda je odjednom je postao glavna meta dostavljača dokumenata.
I to baš u trenutku kad je Plenkovićeva popularnost u općoj populaciji (ne i među biračima HDZ-a) u slobodnom padu, kako zbog nemogućnosti da se nosi s koronakrizom i skandala s nabavkom cjepiva, tako i zbog stalnih afera koje viđeniji članovi njegove stranke svakodnevno, u tri smjene proizvode kao na traci.
Pad rejtinga nezgodan je i teško se trpi u predizbornim vremenima, a ustreba li, Plenković će ga liječiti smjenom ministra Beroša, premda zbilja i nije najgori HDZ-ov ministar. Ali je najviđeniji i njegova će smjena, kad Plenkoviću bude isplativo, najsnažnije i odjeknuti.
Iako od Beroša nema boljeg dokaza da ne postoji niti je ikad postojalo čudo zvano "novi HDZ", na kraju bi baš on mogao poslužiti najvećem sinu našeg naroda kao sjajno opravdanje za sve ono što u Plenkovićevoj vladavini ne valja: htio sam ja, ali nemam s kime.
