Beskrajni morski vrtovi, na oko nedodirljivi, ali i tu su ljudski otisci. I to oni najprljaviji.
"Kad povadimo plastiku, metal i ovo što šteti okolišu, tu smo napravili nešto dobro za morski svijet. A ovo ostalo sve što vadimo van, sve to ne pripada dole na dno", govori Morana Mužinić, instruktorica ronjenja, iz Udruge Aquanaut.
"Automobilskih guma, plastike u nedogled, staklenih boca, akumulator, stolice stare, ležaljke. Ima i par barčica potopljenih", kaže Goran Kolundžić, predsjednik Udruge Aquanaut.
No najveći je problem plastika, a svake godine u morima i oceanima završi je do 20 milijuna tona.
"Čak bi postojao način da se mikro plastika ta isfiltrira, ali problem je u tome što bi zajedno s tom mikroplastikom isfiltrirali sve one druge, dobre mikroorganizme. Plankton, fitoplankton i tako dalje, koji u biti stvaraju taj svijet", tvrdi Kolundžić.
"Kao i sve drugo u životu, tako se i tak podvodni svijet prilagođava onom što čovjek napravi. Tako da postoji nekakav kvazi suživot, a koliko je on dobar to je drugi par rukava", kaže Kolundžić.
A uz vlastito imamo i tuđe smeće.
"Koje dolazi, Albanija i tako to. Bura, jako puno toga otpuše preko zime u more. Dosta toga neoprezni kupači bacaju u more", objašnjava Mužinić.
Bacaju u more i oko mora. Osim podmorja danas je očišćena i plaža na Preluci.
"Ono što je najveći problem, danas smo se na to fokusirali su upravo ovi opušci, koji stvarno predstavljaju izniman problem", poručuje Diana Kovačić, predsjednica Udruge Žmergo.
Opušcima treba oko 15 godina da se razgrade. Plastična vrećica neće se razgraditi najmanje sto godina.
Jedne nije briga, uporno bacaju i uništavaju, drugi uporno za njima čiste. Čini se kao Sizifov posao, ali neće odustati. Nadaju se danu u kojem će ih u dubinama dočekati isključivo morski domaćini.