Od dijela utjecajnih političkih analitičara i PR stručnjaka, u analizama sedmogodišnjeg premijerskog mandata Andreja Plenkovića, ovih se dana mogla čuti tvrdnja da hrvatskim biračima korupcija, otuđenje državnih dobara ili nezakonito isisavanje novca poreznih obveznika RH i EU u privatne džepove uopće nisu važne teme. Takve teze prati, naravno, i divljenje premijerovim iznimnim sposobnostima i postignućima, ali tu vrstu snishodljivosti ostavimo, zasad, po strani.
Teza da su korupcija i politički kriminal građanima "neteme", na koje se više nitko i ne obazire, nije nova; njezino širenje javnim prostorom proporcionalno raste s približavanjem izbora, ali rezultati svih dosadašnjih izbora - naročito posljednjih 10 godina i sva relevantna istraživanja javnog mnijenja pokazuju upravo suprotno - korupcija je za većinu građana hrvatski problem broj jedan.
Trećina građana vidi korupciju kao najveći problem
Kad je riječ o percepciji korupcije, podaci Eurobarometra pokazuju da su u EU od nas lošije samo Rumunjska, Bugarska i Mađarska. Prema podacima Transparency Internationala, čak 92 posto građana percipira korupciju vlasti kao veliki problem, što nas svrstava na vrh ljestvice zemalja EU-a čije građane muči korupcija. Istraživanje Ekonomskog instituta i agencije Hendal krajem prošle godine pokazalo je da gotovo trećina svih građana vidi korupciju kao najveći problem u društvu (tek svaki četvrti kao najveći problem doživljava inflaciju) i na listi društvenih/političkih problema upravo je korupcija zauzela prvo mjesto.
Spomenuti utjecajni politički analitičari i PR stručnjaci tezu o nevažnosti korupcije i državnog kriminala hrvatskim biračima potkrepljuju uglavnom rezultatima anketa o popularnosti stranaka i političara prema kojima je rejting premijera Plenkovića i HDZ-a stabilan na nekih 25 posto, bez obzira na korupcijske skandale koji ih gotovo svakodnevno prate. Da, HDZ-ovo biračko tijelo jest stabilno, ali i ono je, zapravo, za tu stranku stabilno vezano klijentelističkim i koruptivnim sponama. Kad građanima korupcija i državni kriminal ne bi bili važni, HDZ ne bi godinama stagnirao nego bi i anketno i izborno bilježio veliki rast, ako je točno da imamo uspješnog premijera i vladu.
Zbog korupcije narasle dvije populističke stranke
Na prošlim parlamentarnim izborima HDZ je osvojio naklonost samo 16,7 posto od ukupnog broja birača, odnosno naklonost 37,26 posto od ukupnog broja birača koji su se odazvali na izbore, a njih je bilo rekordno niskih 46,9 posto. Tih 16,7 posto, odnosno 37, 26 posto bilo je dovoljno da HDZ osvoji čak 66 mandata, ali ni to im nije bilo dovoljno za samostalno formiranje vlade, pa zato danas i imamo tzv. trgovačku koaliciju pomoću koje HDZ i Plenković osiguravaju natpolovičnu većinu od 76 glasova, koju moraju kupovati od glasanja do glasanja.
Upravo zbog raširene korupcije i državnog kriminala i jesu nastale i narasle dvije nove populističke snažne opcije koje su razorile duopol HDZ-a i urušavajućeg SDP-a: Most (desno) i Možemo (lijevo). Te su dvije stranke naklonost birača prvenstveno i osvojile zagovaranjem snažne borbe protiv korupcije, a pribrojimo li im i neke manje, liberalne opcije ili čak i neke konzervativne pojedince koji su ušli u parlament upravo zahvaljujući oštroj kritici koruptivnih praksi vladajućih, jasno je kako spinovi o nevažnosti korupcije i državnog kriminala ne mogu preživjeti imalo ozbiljniju analizu.
HDZ ne namjerava mijenjati način vladanja
Od izbora 2020. naovamo, broj uhićenih visokih državnih i lokalnih dužnosnika zbog sumnji u korupciju, krađu novca hrvatskih i eurounijskih poreznih obveznika, namještanje natječaja, zapošljavanje preko veze, samo je rastao, baš kao i počinjena šteta. To je jedan od glavnih razloga zašto sva istraživanja javnog mišljenja pokazuju kako stabilnih sedamdesetak posto smatra da ova zemlja ne ide u dobrom smjeru.
Korupcija i državni kriminal pupčanom su vrpcom percepcijski vezani za HDZ i nema sumnje da je Plenković (unatoč tome što se uporno u javnosti pravi blesav kad ga se o tome pita) itekako svjestan kako im je baš zbog toga nedostižan san o samostalnoj vladavini, odnosno osvajanju natpolovične saborske većine. Svoj način vladanja ne namjeravaju mijenjati, pa im savršeno odgovaraju uvjeravanja javnosti/birača kako korupcija, državni kriminal ili nepotizam više nikome nisu važni.
Takve teze, kako vidimo, ne stoje ni matematički ni politički, ali nisu nimalo benigne i neopasne. Jer kad ih uporno izgovaraju utjecajni politički analitičari i PR stručnjaci, koji zauzimaju široki medijski prostor, mogu itekako obeshrabriti birače, a po razvoj demokracije mogu biti smrtonosne.
POGLEDAJTE VIDEO: Bez nje se nemoguće zaposliti, zbog nje je moguće nešto pogurati preko reda, to je korupcija!
