Otkad je prebolio Covid-19, hrvatski premijer Andrej Plenković ne izgleda ni dobro ni zdravo - nemoguće je ne zamijetiti njegove tamne podočnjake, umor, često kašljanje i gubljenje daha pri javnim nastupima, bljedilo i sivkasti ten. Obavljanje visokih državnih dužnosti svakako troši ljude, ali očito je kako Plenković ima zdravstvenih problema otkad se zarazio koronavirusom. No, o tome ga nitko ništa ne pita niti sam o tome namjerava govoriti. A trebao bi jer je trenutačno najvažniji čovjek u državi, u njegovim je rukama koncentrirana gotovo sva politička moć.
Post-covid sindrom nije rijetka pojava i ne pogađa samo one koji su preboljeli teške oblike bolesti, štoviše; najčešći simptomi vezani su za dišni sustav, a "manifestiraju se kao subjektivni osjećaj otežanog disanja, boli u grudima ili suhog kašlja". Još su tu i malaksalost, kronični umor, glavobolje, bolovi u mišićima i zglobovima... Prema rezultatima studije iz Italije, koji su objavljeni u The Journal of Medical Association, dva mjeseca nakon prvih simptoma COVIDA-19, samo je 12,6% osoba bilo bez ikakvih simptoma, 32% ispitanika imalo je jedan do dva simptoma, dok ih je 55% bilo s tri i više simptoma.
Naravno, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da Plenkovića muči post-covid sindrom, možda je jedan od 12 posto sretnika koji nemaju nikakvih post-korona problema, ali svakako imamo pravo znati što se događa s njegovim zdravljem jer je više nego jasno kako uopće nije u dobroj formi. Tim više što svi znamo da je radio i cijelo vrijeme dok je bolovao, a činilo se i da se prerano vratio u pogon jer se počeo pojavljivati u javnosti čim je bio izišao iz propisane izolacije, snažno se trudeći ostaviti dojam da na njemu koronavirus nije ostavio nikakvog traga.
Borba protiv nadimka 'anemični'
Potreba da se prikaže snažnim prisutna je od trenutka kad je prvi put postao premijer, to je, uostalom, uobičajeno i očekivano od svih koji obavljaju visoke dužnosti u svim društvima, a pogotovo patrijarhalnom kakvo je naše. Međutim, u Plenkovićevu slučaju veliku ulogu je igrala činjenica da su mu se brojni politički neprijatelji i suparnici pokušavali narugati dodijelivši mu nadimak "anemični".
Plenković je svojedobno izbjegao služenje vojske zbog anemije, pa su neprijatelji pridjev anemičan počeli koristiti u prenesenom značenju ne bi li ga prikazali kao bezizražajnog slabića. Koliko mu to smeta nabolje se vidjelo kad se onomad u Saboru zaletio prema Nikoli Grmoji i umalo se s njim fizički obračunao jer ga je ovaj nazvao "anemični".
Plenković cijelo vrijeme ulaže silan trud kako bi pokazao da mu nadimak anemični nikako ne pristaje - oštar je i opak prema političkim protivnicima, osoran prema novinarima koji propituju politiku njegove vlade, stranačkoj vojsci se stalno trudi dati do znanja tko im je vrhovni zapovjednik čiji se potezi ne smiju propitivati, nijedan ministar njegove vlade nije samostalna politička osoba.
Plenkoviću je strašno stalo pred javnošću ostaviti dojam kako uvijek i svugdje posve kontrolira situaciju, a pred biračima HDZ-a da je čvrst i jak lider kakvog nisu imali od predsjednika Franje Tuđmana. Zato su mu poslušnici i bili najmiliji kadar. Zato ni u prvoj ni u drugoj vladi nije imenovao prvog potpredsjednika koji bi mu barem donekle bio ravan partner, nego je kao zamjene koristio vojno dokazane, ali upravljački posve potkapacitirane generale-potpredsjednike Damira Krstičevića i Tomu Medveda.
Pad popularnosti i problemi na terenu
I sad, čini se, zbog toga plaća visoku cijenu. A ništa mu trenutačno ne ide u prilog - posljednji RTL-ov CRODemoskop pokazao je da mu je popularnost već četvrti mjesec zaredom u slobodnom padu i ubrzano raste broj onih koji ga smatraju najnegativnijim političarom u Hrvatskoj; HDZ-ova popularnost pada istim ritmom, a suočava se i s ubrzanim predizbornim lokalnim egzodusom vodećih stranačkih kadrova u utvrdama HDZ-ove vladavine - Slavoniji i Dalmaciji.
I Plenkovićev HDZ i Plenkovićevu vladu obilježavaju sumnje i optužbe za neviđenu korupciju i klijentelizam, nije pokrenuo obećane reforme, doživljavamo demografski slom, koronakriza ostavila je (pre)duboke tragove na gospodarstvu i društvu uopće. Nacionalnom stožeru civilne zaštite, pomoću kojeg je, između ostaloga, ljetos osvojio parlamentarnu većinu, više nitko gotovo ništa ne vjeruje. Predsjednik Zoran Milanović mu je upravo uspješno otvorio pravosudni front, najslabiju točku HDZ-ove vladavine, a nerad i nemoć efikasnog djelovanja Vlade na potresom pogođenim područjima poprima razmjere nove katastrofe.
Teško je ovo vrijeme za Andreja Plenkovića, ali za sve s čime se danas suočava uglavnom si je sam kriv jer je nastavio politiku stranke koja državu doživljava samo i isključivo kao privatno vlasništvo, kojim on vlada poput kakvog plemenskog poglavice. Poglavice spremnog žrtvovati sve, pa i vlastito zdravlje, na oltaru taštine.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
