Umberto Eco rekao je kako svaki nacionalizam ima tri faze. Prva je kada čitavu naciju uniformira, druga kada se uspostavi odabrana elita, a treća je kada nova generacija sve pretvori u farsu.
Moglo se dakle očekivati da će mlada garda HDZ-a pretvoriti
politiku u farsu, no mladi Ivan Radić, kandidat
HDZ-a za gradonačelnika Osijeka otišao je korak dalje.
Pod sloganom “Nova energija” taj je mlađahni i ambiciozni
hadezeovac za predstavljanje svog programa izabrao, pazite sad,
zapušteni prostor nekada najveće tvornice strojeva i ljevaonice
željeza OLT. Ta tvornica za proizvodnju poljoprivrednih strojeva
utemeljena 1912. godine bila je od 1970. do 1990. godine jedno od
najvećih poduzeća bivše SFRJ, jer je u svom sastavu osim tvornice
poljoprivrednih strojeva imala i tvornicu strojnog i sanitarnog
ljeva, opreme i konstrukcije, tvornicu lijevanih kada te je kao
takva, visoko profitabilna poslovala na gradilištima u Kuvajtu i
Iraku.
OLT nije bila obična tvornica, već čitav kompleks, SOUR koji je zapošljavao više od četiri tisuće radnika. U svom zenitu, godinu prije uspostave države Hrvatske, OLT je bio jedan od najvećih izvoznika s područja Slavonije i Baranje.
Treba li napomenuti uopće da je u jeku uniformiranja nacije i tranzicijskih prilika u Hrvatskoj koje su dovele do propasti metalske industrije poduzeće sve slabije poslovalo i na koncu 1991. godine otišlo u stečaj. Pretvorba, pod patronatom upravo stranke iz koje dolazi mladi Ivan Radić, izvršena je 1995. godine te postaje dioničko društvo pod nazivom OLT – Osječka ljevaonica željeza, da bi konačno nakon desetljetne agonije nad njom otvoren srečajni postupak te je likvidirana 2019. godine. Iskreno ne znam odakle Ivanu Radiću ideja da svoju kandidaturu predstavi na takvom jednom mjestu, kao što iskreno ne znam odakle se tu našla i ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišak, generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đurković te župan Ivan Anušić.
Tvornica cjepiva...
No, da ne bi Ivan Radić bio jedini koji je na stratištu i pepelu HDZ-ove pretvorbe predstavio svoju osobnu pretvorbu u ozbiljan slučaj za razmatranje, pobrinuo se još jedan iz ergele nadolazećih kadrova neopterećenog grijesima očeva Davor Filipović. Taj bi kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba, pazite sad, gradio tvornicu koja bi radila osim cjepiva za covid i cjepiva protiv karcinoma.
Istinabog, Davor Filipović nije svoju kampanju organizirao pred Imunološkim zavodom kao najstarijim proizvođačem imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe koji je za vrijeme SFRj proizvodio cjepiva protiv boginja, bakterijska cjepiva, alergente i druge proizvode. Ali upravo je HDZ, dakle matična stranka rečenog spasitelja svijeta od karcinoma, 1997. godine izravno odgovoran što je Imunološki izgubio certifikat Svjetske zdravstvene organizacije zbog neulaganja u pogone i opremu.
Zavod je 2004. godine došao pred stečaj iako je proizvodio
cjepivo protiv gripe koje je samo moglo donijeti financijsku
dobit od 20 milijuna kuna. Loše upravljanje Zavodom, optužbe za
kriminal te iznose koji su se trošili na fantomske projekte i
konzultantske ugovore otkrio je javnosti dr.
Sladoljev, koji je za sve direktno optužio,
vjerovati mi nećete, Vladu kojoj je na čelu bio – HDZ.
Ako ste očekivali da će kakav psihijatar barem
komentirati istup Davora Filipovića koji ima viziju
procjepljenja čovječanstva od karcinoma, grdno ste se prevarili.
A Andrej Plenković javno hvali svog
kandidata kao budućnost HDZ-a.
Kokošinjac...
Ali nije samo tako na sjeveru Hrvatske. Ima posla za psihijatre i na njenom jugu. Kandidat HDZ-a za gradonačelnika Splita, Vice Mihanović predstavio je svoj program pod sloganom – Vicegradonačelnik. Ne znam istina jel mu netko od psihologa rekao kako je tim sloganom istakao sebe kao vice-gradonačelnika, no meni je pogađate važnija bila lokacija na kojoj je vice-gradonačelnik predstavio svoj program.
Pred nezavršenim prostorom gradskog kotara Mejaši, predsjednik
Gradske organizacije HDZ-a i budući vice-gradonačelnik Mihanović,
ustvrdio je kako su prije nekoliko godina na tom mjestu bili
kokošinjci, a danas niče nova ambulanta i ljekarna.
Na tom mjestu, upravo gdje je vice-gradonačelnik razapeo svoj
plavi pano sa sloganom "Konkretno" nažalost nisu bili
kokošinjci već "Končar" - tvornica koja je za vrijeme SFRJ
bila ponos čitave zemlje, rasadnik i inkubator budućih strojara
koji su gradili najveće i najbolje brodove na svijetu. Splitski
"Končar" u svom zenitu zapošljavao je kao i OLT u Osijeku
više od četiri tisuće radnika.
Koncem osamdesetih ta je tvornica električnih uređaja godišnje brodskim električnim uređajima opskrbljivala Brodosplit, točnije i do deset gradnji na godinu. Tvornica je 1991. stradala u pretvorbi, da bi kao zadnji relikt socijalizma i teške krize u metalnoj industriji privatizirana 1995. godine. Nakon mučnog desetljeća iza HDZ-ove privatizacije, na koncu je odvedena u stečaj, a samo zemljište "Končara" na Mejašima, dakle gdje je po vice-gradonačelniku bio kokošinjac, prodano je stranom ulagaču za deset milijuna eura.
Isto to zemljište bilo je prije prodaje procijenjeno na trideset.
Danas je na tom mjestu, baš gdje je plavi pano Vice budućeg
gradonačelnika, Split Mall. Malo veći kokošinjac ako mene
pitate.
No zašto dakle mladi HDZ-ovci u sva tri slučaja biraju relikte
socijalizma i SFRJ za predstavljanje svojih budućih programa?
Radi li se zbilja o slučajevima sa kojima bi se trebali baviti
psihijatri ili se radi o elementarnom nepoznavanju ničega daljeg
od iskaznica stranke koje su dobili sa svojom
punoljetnošću?
I jedan i "vice", a najviše treći, potvrđuju ono što nam je o
nacionalizmu i njegovoj evoluciji kazao veliki Umberto Eco.
Konačni i zadnji čin svakog nacionalizma i pokreta koji izlaze iz
istog, redikulizacija je i farsa koja se događa danas pred našim
očima.