Ako ste malo pažljivije promatrali lice Magdalene Dovečer, voditeljice službe za koordinaciju HAMAG BICRO-a, koja je privedena u akciji Ureda europskog tužitelja, a koju je žurno Gradski odbor HDZ-a Čakovca izbacio iz HDZ-a. mogli ste primijetiti jednu zanimljivu stvar. Magdalena Dovečer, voditeljica službe u Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, uhićena zbog sumnje da je sudjelovala u namještanju natječaja teškog oko milijun kuna i to članu svoje obitelji, pred novinarima privođena od strane djelatnika policije samo se zagonetno smiješila. Pregledao sam ponovo sve snimke, te diplomirane pravnice, bivše članice HDZ-a koja je do jučer praktički stažirala u Europskom parlamentu kao asistentica zastupnice Mariye Gabriel iz Bugarske, i iznova dobio potvrdu onog što sam vidio.
Magdalena Dovečer, od vrata svoje privatne kuće u kojoj je uhićena, pa do ulaska u službeno vozilo policije, samozadovoljno se nasmijala tri puta, i da nije upravo policije vjerojatno bi stala i pred novinare da odgovara na postavljena pitanja. Prvo vam naravno na pamet padne Gordan Jandroković. Njega izda taj izraz lica čim ugleda okupljene novinare. Taj izraz koji tako bezuspješno godinama pokušava sakriti ali ne ide. Izraz lica malog tuduma koji uživa u svojoj iznenadnoj veličini koja se manifestira na način da ti netko gurne mikrofon pod nos, a svoju guzicu vidiš na televiziji. Možda naravno nije Gordan Jandroković najsretnija analogija s Magdalenom Dovečer, ali ne mogu se oteti dojmu, a dojam me pokazalo se u ovih pedeset i kusur nije nikada prevario.
Elem, sudac zagrebačkog Županijskog suda odredio je jednomjesečni istražni zatvor našoj voditeljici službe za koordinaciju HAMAG BICRO-a ili kako se to ministarstvo za rude i izgubljeno vrijeme već zove, našoj najnovijoj medijskoj heroini i njezinom rođaku Tihomiru Pajiću za čiji je grafički obrt namještala natječaj financiran iz EU fondova. U međuvremenu je Vladimir Putin proglasio djelomičnu mobilizaciju i ukrao Magdaleni Dovečer njenih pet minuta slave i mi kao pravi Hrvati praktički smo već zaboravili na nju. Ne pamtimo mi Hrvati kao vjeverice, pamtimo mi ali bojim se da je za zdravlje bolje ništa ne pamtiti. Osim vremena u kojem smo odrasli. Vremena u kojem je pamćenje još imalo smisla.
'Čime se pametan stidi, tim se budala ponosi'
Netko je sličan meni možda i zamijetio Magdalenin izraz lica, pa se sjetio stare Hrvatske izreke "Čime se pametan stidi, time se budala ponosi", no ja sam se sjetio svoje susjede, frapantno tada slične Magdaleni koju je jednom davno, tamo kasnih osamdesetih iz naše zgrade privela milicija zbog poslovnih malverzacija u tadašnjem splitskom mesnom gigantu. Pamtim taj dan kao da je jučer bio, i na licu svoje susjede koju uredno pozdravim i dan danas u zgradi u kojoj živim tada sam vidio samo neopisivi užas i sram. Sram toliki da i dan danas ta žena obori pogled i bude joj neugodno, nakon četrdeset godina od tog događaja kada su je uhvatili da je muljajući nešto s direktorom zamračila istom beton i armaturu za vikendicu, a za što je nagrađena novim novcatim stojadinom.
I to samo pravom da ga prva kupi. Od kredita naravno koji je potpisao direktor.
Dobro ste čuli, tada se tako kralo, ministri i direktori krali su armaturu i cigle za vikendice, a obični radnici alat iz škvera ili krivotvorili papire za novog stojadina. Nisu se krale milijarde, nisu se namještali milijunski poslovi, niti si mogao čisto radi susjeda krasti tek tako. Krađa, posebno ona društvene imovine, tada je bila ravna svetogrđu. Znalo se da drugovi kradu, znalo se da se krade na svim razinama, od toaletnog papira po firmama do armature za šalung vikendice, ali se isto tako znalo ako te uhvate da si trajno obilježen.
Ti i tvoja familija.
Iza tog dana kada je sprovela milicija za obitelj moje susjede počeli su teški dani. Njen sin, moj vršnjak i školski kolega, iznenada je bio obilježen kao dijete lopova u našoj zajedničkoj školi. Nitko od nas nije želio biti u njegovoj koži, iako smo ga na sve načine pokušavali uvjeriti kako to nama ništa ne znači i kako mu je stara zapravo radila što joj se kaže. Mario, a tako se zvao, teško je nosio to breme i poglede učenika u razredu. Došaptavanja njemu iza leđa. Ubrzo je otišao u drugu školu baš zbog toga, zbog nepodnošljive osude okoline i trajnog obilježja djeteta lopova, ubrzo smo svi promijenili škole i državu, i vrijeme je prekrilo tu epizodu i skandal u mojoj zgradi kao što prekrije sve ostalo. No ostao je osjećaj stida, osjećaj isti kada se sretnemo na skalama i pitamo za zdravlje. Mariju je i dan danas neugodno kada se vidimo, i ja to znam.
Zbog činjenice da mu je stara prije četrdeset godina ukrala pečat, direktoru mesnice odobrila prijevoz šalunga i cementa na Šoltu trajektom, i za to dobila kredit za novog stojadina.
Lice žene koju nije briga za svoj obraz
Slične dvije žene, sličnih frizura i fizionomije, nakon četrdeset godina sa sličnom pričom, uz jednu malu iznimku. Izraz lica. Lice Magdalene Dovečer jučer kod privođenja nije bilo lice moje susjede. Lice koje odaje neopisiv sram, već je lice Magdalene Dovečer bilo lice žene koja uživa u iznenadnoj medijskoj pažnji, i što je još strašnije, lice žene koju uopće nije briga što je svoj obraz, svoju karijeru i svoju obitelj stavila na stup srama. Kakav crni stup srama blesavi Ivo, pitat ćete me svi vi koji jako dobro znate o čemu vam govorim? I bit ćete naravno potpuno u pravu. Odavno u ovoj zemlji nema takvih riječi niti takvih izraza lica. Riječi kao što su sram, stid, obitelj na stupu srama. Ako zagrebete po društvenim mrežama shvatit ćete brzo što vam želim kazati ovim tekstom.
Za više od pedeset posto ljudi u ovoj zemlji Magdalena Dovečer je samo pametno iskoristila svoj položaj u HDZ-ovskoj hijerarhiji. To što je nesretno uhvaćena, i to naravno od Ureda europskog tužitelja, neće valjda od naših, to je samo nesretna epizoda. Bad luck. Magdalena će za mjesec dana izaći na slobodu, da se s iste brani, Magdalena ako je u svojoj karijeri pogodovala još kojem rođaku većeg formata brzo će biti osuđena na društveno koristan rad i Magdalena će za koju godinu kad se sve zaboravi u kakav nadzorni odbor, najbolje u HERA-u, kao onaj mudrija što je nadzirao u Karlovačkoj banci iz koje su izvučeni milijuni pa ga smjestili u HERA-u da nadzire ove snalažljive u INA-i.
Snalažljive, dakako, jer u Hrvatskoj, zemlji snalažljivih ljudi krasti nije sramota. Posebno krasti milijune. Sramota bi bilo, da šta ja znam, sjediš u koordinaciji kakvog HAMAG BICRO-a ili kakvog drugog Ureda za rude i izgubljeno vrijeme, a svom rođaku ne namjestiš milijunski posao. Sramota bi bilo, karikiram sad ali nema veze, doći na oči djedu kada mu se mali rođak potuži da je rodica namjestila milijunski posao nekom preko natječaja, a ne svome rodu rođenom.
U kakvoj mi zemlji živimo upravo ste mogli vidjeti po izrazu lica Magdalene Dovečer. Ta žena samo što nije pitala policajca kakva joj je frizura i mogu li je pustiti da sekund da izjavu za RTL Danas. Bilo bi šteta da kada već mora u zatvor da ne bude barem udarna vijest. Da bude na svim naslovnicama. No za to se pobrinula ona druga budala iz Kremlja. Elem, kako smo rekli, čime se pametan stidi, time se budala ponosi. Tako je glasila ta naša stara izreka. No bojim se da ćemo je morati mijenjati.
Danas se izgleda pametni ponose, a mi budale stidimo. Stidimo što nam se smiju iza leđa.
Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stav RTL.hr-a
