Kao da je riječ o moćnoj i bogatoj državi izloženoj stalnoj prijetnji terorističkih napada, u siromašnoj i nemoćnoj Hrvatskoj sadašnje i bivše najviše dužnosnike neprestano štiti policija. I dok možemo prihvatiti da su premijer Andrej Plenković ili predsjednik Zoran Milanović kao aktivni dužnosnici izloženi mogućim prijetnjama i(li) napadima pa ih se mora i fizički štititi, posve je nejasno zašto još uvijek plaćamo policijsku zaštitu za dvoje predsjednika Republike - Kolindu Grabar Kitarović i Stipu Mesića, koji više ne rade ništa bitno za državu niti znamo da im je itko ozbiljno prijetio otkad im je dužnost prestala.
Prema potrebi, voze ih službenim automobilima MUP-a, tjelesni čuvari putuju s njima, pa im plaćamo dnevnice, smještaj u najskupljim hotelima, avionske karte i slično, a koliko to sve košta nemamo pojma, ali je zasigurno riječ o milijunskim iznosima. Novac se razbacuje na dvoje isluženih političara jer je to, kako je rekao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, „procedura; zna se kako to ide, odgovarajuće službe rade procjenu, predlažu Vladi, Vlada donosi odluku; dakle, ništa novo i ništa neuobičajeno“.
Tko su osobe ili skupine koje im prijete?
Takvo objašnjenje ništa ne znači, a budući da sve to plaćamo doista bismo morali znati na temelju čega je donesena procjena da se tijela Mesića i Grabar Kitarović moraju svakodnevno štititi. Tko su osobe ili skupine koje im prijete, jesu li to unutarnji ili vanjski neprijatelji? I zašto su im baš njih dvoje, a ne i treći predsjednik Ivo Josipović, toliko važni da im treba tjelesna straža? O tome nitko službeno pred kamerama ne želi govoriti, a trebao bi jer se nikad nije dogodilo ništa temeljem čega bismo mogli zaključiti da su životi i sigurnost bivše predsjednice i bivšeg predsjednika ugroženi.
Premda ne znamo, a morali bismo znati koliko kao porezni obveznici sve to plaćamo, zaštita bivše predsjednice zasigurno nas godišnje košta puno više od zaštite bivšeg predsjednika Mesića. Jer, koliko znamo, taj vitalni 88-godišnji umirovljeni političar više ne putuje tako često, a nije ni vatreni navijač.
Hrvatske nogometne reprezentacije čije bi nastupe pratio diljem svijeta poput bivše predsjednice. Ipak, pri izračunu ne bismo smjeli zanemariti činjenicu da Mesić tu zaštitu uživa već 13 godina, koliko je prošlo da mu je završio mandat drugog hrvatskog predsjednika. A i pitanje je kako to da se odjednom toliko boji da s njim u ribolov s unukom mora policija, a kao predsjednik je čak i bježao gardi koja ga je čuvala kako bi posjetio omiljeni restoran ili se družio s prijateljima.
Samo u proteklih godinu dana Kolinda Grabar Kitarović je bila u 40 gradova na četiri kontinenta, prešla je „milja koliko bi joj trebalo da četiri puta otputuje na - Mjesec“, a na svim tim putovanjima, pratila su je dvojica sjajno utreniranih tjelesnih čuvara iz redova hrvatske policije, kojima smo plaćali put, najam vozila u stranim državama, dnevnice, smještaj i avionske karte. Zašto pobogu?
"Nije to tako glamurozno kako izgleda jer doista svaki put kad želite izići na kavu, kod prijatelja, na večeru, morate pozvati osiguranje da dođe po vas. Ne možete sami jer oni su odgovorni za naš život 24 sata dnevno", rekla je Grabar-Kitarović 2018. godine. Zašto su za život bivše predsjednice koja u petogodišnjem mandatu nije povukla nijedan upečatljiv potez iz kojeg bi se dalo zaključiti da se zamjerila moćnim zlikovcima i danas odgovorni hrvatski policajci?
Zašto se Kolinda ne ponaša mudrije i sami pazi na vlastitu sigurnost?
Ako je doista netko ugrožava, zašto se onda Grabar Kitarović ne ponaša mudrije i pazi i sama na vlastitu sigurnost umjesto da se zalijeće u rizične situacije, primjerice među velike skupine navijača i grli se s kime stigne, čemu smo svjedočili tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru? Čemu njezino nedavno putovanje u ratnu Ukrajinu, ako je i doma „mora“ čuvati policija iako nema nikakvu državnu dužnost? S jedne strane se predstavlja kao lola bliska narodu, a s druge joj strane policijski službenici izigravaju taksi službu.
Samo u proteklih godinu dana, kako se sama pohvalila u jednom od intervjua početkom godine, Kolinda Grabar Kitarović je bila u 40 gradova na četiri kontinenta, a prešla je „milja koliko bi joj trebalo da četiri puta otputuje na - Mjesec“. Većinu njezinih putnih troškova platio je (valjda) Olimpijski odbor (međunarodni ili hrvatski), ali na svim tim putovanjima, pratila su je dvojica sjajno utreniranih tjelesnih čuvara iz redova hrvatske policije, kojima smo plaćali put, najam vozila u stranim državama, dnevnice, smještaj i avionske karte. Zašto, pobogu?
Neka Plenković to plaća iz svog džepa
I navijačica Grabar Kitarović i čiča Mesić zarađuju posve dovoljno da si sami plaćaju i taksi službu i tjelesne čuvare, ako smatraju da su im potrebni, a ako ih premijer Andrej Plenković, koji im i odobrava tu preskupu taksi službu, iz nekog razloga želi imati na oku (što mu omogućava upravo 24-satna „zaštita“ dvoje bivših predsjednika), neka iz svog džepa plati privatnu detektivsku agenciju.
