Bahato javno ponižavanje koje je premijer Andrej Plenković dosad čuvao samo za novinare i mostovce, upravo je zahvatilo i HDZ-ovce. Načinom na koji je smijenio ministricu Natašu Tramišak i na koji je odustao od nesuđene ministrice Mirjane Čagalj Plenković je demonstrirao moć i pokazao da je u HDZ-u on i samo on jedini bitan i nezamjenjiv. Svi drugi tek su pijuni u službi su njegova premijerskog visočanstva.
Svašta smo već vidjeli od Plenkovića - u dva mandata promijenio je 22 ministra, od kojih sedam u posljednjih godinu dana, ali nitko od njih nije smijenjen telefonskim pozivom i bez obrazloženja, kao Tramišak. Nitko od kompromitiranih ministara nikad nije izgubio premijerovo povjerenje. Nitko od HDZ-ovaca dosad nije bio partnerima najavljen za poziciju ministra, kao Čagalj, da bi samo u sat vremena obećanu i dogovorenu dužnost dobio netko drugi. Plenković ionako već ima kronični problem s kadroviranjem u vladi, a nakon posljednje mini-rekonstrukcije veliko je pitanje hoće li ikad više itko pametan i sposoban htjeti biti dio njegova „tima“.
Plenkoviću je posve svejedno tko je ministar, bitno da mu je poslušan
Jer, tima nema. U prilično hrabrom istupu, nakon što ju je Plenković kukavički smijenio telefonskim pozivom, Tramišak je potvrdila sve ono što smo dosad mislili o funkcioniranju vlade: ministri nemaju ama baš nikakvu autonomiju i o svemu, ali baš o svemu, odlučuje samo jedan čovjek, Andrej Plenković. Čak se i iz Paladininog uvijenog oproštajnog javnog nastupa, u kojem se silno trudio ostaviti dojam kako odlazi prvenstveno vlastitom voljom, moglo jasno iščitati da je pod Plenkovićem ministrima nemoguće samostalno donositi odluke. Njemu je doista posve svejedno tko je ministar sve dokle mu je poslušan.
Može li država tako uspješno funkcionirati? Funkcionirati može, ali uspješnost je, kako vidimo, vrlo, vrlo upitna.
Je li uopće ikad imao povjerenje u ministricu?
Za razliku od Paladine koji je već imao putra na glavi kad se hvatao ministarske dužnosti i koji se pokazao nesposobnim za dužnost ministra graditeljstva, Tramišak je, koliko znamo, kompetentna, imala je čiste ruke i ministarske rezultate. Sad je smijenjena jer nije imala Plenkovićevo povjerenje. Što to znači? Kad je i zašto on izgubio povjerenje u ministricu EU fondova i je li ga uopće ikad i imao?
Plenković odbija obrazložiti razloge smjene, a po medijima se provlači teza kako je povjerenje premijera izgubila kad je javnost prije nego njega obavijestila da prima prijetnje jer je tvrtku Omega software pod istragom OLAF-a izbacila iz igre ne produživši im ugovor s ministarstvom koje je vodila. Od samog početka bilo je vrlo čudno što je premijeru bilo važnije koji je po redu saznao za prijetnje, nego činjenica da se jednoj od najvažnijih ministrica s jednim od najvećih budžeta netko usudi prijetiti. Do danas nisu u potpunosti otklonjene sumnje da je on sam, odnosno njegovi najbliži suradnici, bio povezan s tim prijetnjama. Tramišak je prijetnje prijavila, ali do danas istraga nije završena. I dalje je važno samo to da je o prijetnjama obavijestila javnost, a ne tko joj je i zašto prijetio i hoće li za to biti kažnjen.
Tramišak je jedina od Plenkovićevih bivših ministara smijenjena zbog navodnog premijerova nepovjerenja. Kad je s iste dužnosti zbog sumnje u teške financijske malverzacije odlazila Gabrijela Žalac, Plenković ju je do kraja branio i hvalio. Ona nikad, kao ni itko od drugih kompromitiranih ministara, nije izgubio Plenkovićevo povjerenje. Na čemu onda počiva njegovo povjerenje? Na slijepoj lojalnosti i spremnosti da se šutke izvrše svi nalozi iz Banskih dvora, odnosno s Trga žrtava fašizma, bili oni zakoniti ili ne?
Tramišak je, na Plenkovićevu žalost, odlučila otići uz vatromet
Tramišak je, na Plenkovićevu žalost, odlučila otići uz vatromet, koji je zasjenio i brzinsko imenovanje apsolutno najposlušnijeg HDZ-ovca Branka Bačića na dužnost ministra koji treba pokrenuti obnovu. Optužila je premijera da autokratski upravlja vladom, strankom i državom; pozvala HDZ-ovce da razmisle žele li takav raspored snaga i poručila bivšem šefu da je „HDZ preživio smjene brojnih ministara i različitih premijera“.
Mnogi u njezinoj smjeni, ali i u njezinom istupu iščitavaju početak konačnog obračuna između šefa HDZ-a i neposlušnog slavonskog župana Ivana Anušića, koji je sve ovo vrijeme jedan od rijetkih unutarstranačkih oponenata. Plenković je očito procijenio da je na vrhuncu moći i da je vrijeme da ususret narednim parlamentarnim izborima iz stranke počisti sve koji ne razumiju da je on centar svijeta, partije i države i da se sav život u Hrvatskoj ima odvijati prema njegovoj volji.
Iscrtane značajne pukotine na do jučer naoko savršenoj fasadi
Iako je Plenković na vrhuncu moći i čini se da nitko i ništa njegovoj samovolji ne stoji na putu, Tramišak je ipak uspjela iscrtati značajne pukotine na do jučer naoko savršenoj političkoj fasadi. Jesu li te pukotine dublje i mogu li srušiti zid Plenkovićeve svemoći? Teško, ali nije i nemoguće. Tramišak je posljednjim istupom zasigurno osvojila naklonost i dijela nezadovoljnih HDZ-ovaca i dijela opće javnosti. U narednim danima i mjesecima razjasnit će se dokud sežu njezine političke ambicije i može li izrasti u samostalnu političarku koja je spremna jurišati čak i na poziciju premijerke. Temelje je, u svakom slučaju, prilično uspješno iskopala.
I dok čekamo da nam novi ministri, koji će raspolagati i s najviše love, pokažu kako će ispunjavati premijerove želje i namjere, bilježimo da je maestralno autokratskom izvedbom posljednje mini-rekonstrukcije vlade Plenković zatvorio krug, započet još s Josipom Brozom Titom, a nastavljen s Franjom Tuđmanom.
To je nama naša borba dala da imamo Plenkovića za maršala.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
