Kakva je to kvaliteta? Analize s polica hrvatskih trgovina pokazuju da nas opako varaju

Od deset bučinog ulja na polici, osam ih je krivotvoreno. Jako je velika šansa da ste kupovinom ovog prilično skupog ulja, posebno ako ste kupovali ono industrijsko, zapravo prevareni, a to vrlo zorno dokazuju i rezultati nadzora koji je u 2018. godini obavila Poljoprivredna inspekcija. Od deset uzetih uzoraka, za njih osam pokazalo se da su krivotvoreni, jer je kemijska analiza pokazala da sastav sterola, koji je karakterističan za bučina ulja, ne odgovara zahtjevima za ovaj proizvod. Dakle, 80 posto proizvoda bilo je označeno kao 100 posto bučino ulje, a u stvarnosti je imalo dodatak nekog drugog ulja, koje inspektori nisu uspjeli detektirati.

Gotovo polovica maslinovog ulja je užegla, kisela, ima talog i nije dobro označena. Podaci Poljoprivredne inspekcije za 2018. godinu pokazuju da 12 od 25 uzoraka nije sukladno zbog čega je lani za tri uzorka donesena zabrana stavljanja na tržište, a u deset slučajeva naplaćena je i naknada troškova. Kad su u pitanju maslinova ulja, ona se podvrgavaju organoleptičkim ocjenjivanjima, a ona su za 2018. godinu pokazala da gotovo polovica uzoraka budu užegla, kisela ili u sebi ima uljni talog. Ovo posljednje, pojašnjavaju, uglavnom je posljedica pogrešnog skladištenja maslina prilikom čega dolazi do anaerobne fermentacije, a za jedan uzorak lani je utvrđeno i da je miješano s uljima niže kakvoće.

Deset posto je krivotvoreno, a čak trećina se ne smije direktno konzumirati. Na policama domaćih trgovina na kojima je inspekcija lani otkrila deset posto krivotvorenih uzoraka. U ovakvim slučajevima analize su ukazale da u pojedinim vrstama meda nije bio pronađen dovoljan broj peludnih zrnaca da bi se med deklarirao kao med od određene vrste bilja (npr. bademov ili kestenov), a kod trećine uzoraka sporna je bila i sama kvaliteta meda.

Šest posto voda na deklaraciji lažno navodi minerale koje uopće nema. U odnosu na uzorkovanje ostalih prehrambenih proizvoda, mineralne vode se još i dobro drže, no zbilja nema smisla kupovati proizvod na kojem stoji lažna deklaracija. Naime, prema analizi 53 uzorka, na tri je pronađeno kako se na deklaraciji navode minerali koji su prisutni u tako maloj mjeri da se niti ne smiju navoditi, a nerijetko proizvođači na bocama navode pogrešan rok trajanja.

Čak 16 posto ovčjeg i kozjeg sira miješano je s kravljim sirom. Ukusni su i aromatičnog okusa, no uzorkovanje je pokazalo da je lani čak 16 posto primjeraka zapravo bilo miješano sa znatno jeftinijim kravljim sirom. To je prilično važna informacija jer kozji i ovčji sirevi nerijetko postižu znatno više cijene od kravljeg sira pa svakako treba pripaziti kod kupovine.

Ne krivotvore kravlji sir, ali 13 posto ima manje mliječne masti od navedenog. Njega se ne miješa sa sirevima druge vrste, no u dva od 15 uzoraka nađen je znatno manji udio mliječne masti od onoga što je proizvođač naveo na deklaraciji. Zbog toga je inspekcija lani donijela dva rješenja o naplati troškova analize, a podnesen je i jedan optužni prijedlog.

Svaki peti ima više soli od propisanog. Kad ste kupili kruh u nekoj od hrvatskih pekarnici ili trgovina, šanse su 20 posto da ste uzeli komad u kojem se nalazi veći udio soli od onoga kako je pravilima propisano. Osim toga, kad su u pitanju pekarski proizvodi, iz Inspektorata potvrđuju kako dolazi i do neispravnog navođenja nutritivne deklaracije, a po pekarnicama se bilježe slučajevi gdje proizvodi za koje piše da u sebi sadrže sir, zapravo imaju sirni pripravak.