Kako je Josip Broz dobio nadimak po kojem ga svi znaju? Nekoliko je teorija, a jedna zvuči potpuno suludo: 'Pozivao je k sebi ljude...'

Josip Broz Tito 1931.

Moša Pijade i Josip Broz Tito

U mnogim knjigama koje se bave mitovima o Titu, pripisuju mu se špijunske aktivnosti, posebno u međuratnom periodu. Navodi se da je bio njemački, britanski, pa čak i austrougarski obavještajac.

Christopher Lee bio je i osobni prijatelj Josipa Broza Tita, a na filmskom festivalu u Puli je 2008. godine primio nagradu za životno djelo i s divljenjem je govorio o Titu.

Bilo je raznih priča o Titovom podrijetlu. Neki su govorili da je Židov, neki da je Mađar, a bilo je i verzija u kojima je predstavljen kao Nijemac. Sumnju je potpirio jedan dokument američke Nacionalne agencije za sigurnost u kojem piše da je najvjerojatnije bio Rus ili Poljak, zbog naglaska kojim je govorio.

Tito se družio s brojnim slavnim osobama i holivudskim zvijezdama koje su tijekom 1970-ih dolazile u Jugoslaviju zbog uloga u partizanskim filmovima. Između ostalog, ugostio je Richarda Bartona i njegovu tadašnju suprugu Elizabeth Taylor, Kirka Douglasa, Sofiju Loren, Ginu Lollobrigidu te kraljicu Elizabetu II.

Tito, navodno, nije volio pričati o svom sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu. Početkom 1915. godine poslan je na front u Rusiju gdje je ranjen, a nakon toga u bolnici je proveo više od godinu dana. Tito je po povratku novoformiranu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca radio u bravarskim radionicama. Neki izvori tvrde da je neko vrijeme proveo u Smederevskoj Palanci, kao radnik u tvornici vagona Jasenica.

Tito je u nekim teorijama zavjere nekoliko puta umirao: jednom tijekom Prvog, pa onda i tijekom Drugog svjetskog rata. Jedan od njegovih biografa Vladimir Dedijer, zabilježio je da je Tito bio ranjen u lipnju 1943. godine, usred njemačkog bombardiranja. Od sigurne smrti spasao ga je njemački ovčar Luks, nerazdvojni Titov ratni drug.

U jednoj njemačkoj bolnici su godinama poslije Laleviću prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru, na što je on rekao: "Ja sam mu skinuo aparate koji su ga držali na životu. Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa."

Joška Broz oštro odbacuje tvrdnje da je službeni datum Titove smrti lažiran. O navedenom je rekao: "Pokazalo se da je operacija kasno odrađena. Počela je gangrena na bubrezima pa sepsa pa umjetna koma. Branko Lalević je tada isključio taj aparat. Zašto to govore? Taj čovjek je mrtav, zašto ga stalno vraćamo iz groba? Sve su to gluposti."

Tito je imao jednu želju prije smrti, rekao je unuk: "Stavio sam mu prsten na ruku. Bio je to njegov prsten. On je to tražio. Riječ je o prstenu koji je dobio na dar od Staljina i s njime je pokopan. Kasnije se pojavila kopija takvog prstena i prodana u Zagrebu."

Zatim se zanio za prvakinjom newyorške Metropolitan opere Zagrepčankom Zinkom Kunc Milanov za koju Simčič piše da je 'njegov nikad ostvareni san – ljubav prema opernoj divi Zinki Kunc”. Navodno je na njezinu molbu streljanja bio pošteđen kasnije čuveni dirigent Lovro Matačić. Posljednjih godina života, iako je bio je u braku s Jovankom pripisivala mu se naklonost prema opernoj divi, Splićanki Gertrudi Munitić (a što je ona odlučno opovrgavala) i s maserkom Darjanom Grbić.

Tito 1942.