Ima dana u godini kada Hrvatska ostavlja dojam društva koje nema nedoumica po pitanju suočavanja s prošlošću. To su oni dani kada slavimo (hrvatski) antifašizam, klanjamo se žrtvama ustaškog logora Jasenovac i osuđujemo holokaust koji se dogodio širom Europe, između ostalog i na teritoriju NDH. Nažalost, ostalih dana u godini Hrvatska i dalje pokazuje visok stupanj tolerancije prema različitim oblicima povijesnog revizionizma.
Pokušaji revizije hrvatske povijesti
Kad već koristim termin tolerancija prije nekoliko je dana u emisiji istoga naslova na Hrvatskom radiju u pulskom studiju gostovao jedan od prvaka revizionizma, čovjek najpoznatiji po tome što negira zločinački karakter logora Jasenovac, koji tvrdi da u logoru nije bilo masovnih ubijanja, a uvelike umanjuje i broj zatočenika. On je inače član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac čiji je cilj dokazati da je taj logor ustvari bio 'radni logor za protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore'. Zajedno s bivšim uglednim hadezeovcem, višestrukim ministrom u hrvatskoj vladi, te novinarom koji je u zadnjih nekoliko godina, kako sam ističe, protjeran iz više medija, spomenuti negator ustaških zločina osnovao je Udrugu za promicanje istine o hrvatskoj povijesti. Naravno, treba li reći da nitko od osnivača ove povijesne udruge nije povjesničar. To ih, međutim, ne sprječava da zadnjih mjeseci obilaze Hrvatsku, i to uglavnom po dvoranama u vlasništvu katoličke crkve, kako bi poput pravih misionara svojom istinom pokušali prosvijetliti moralno i ideološki posrnule Hrvate. Tako su početkom studenoga, nakon spomenutog gostovanja u emisiji Hrvatskog radija, dobili priliku sudjelovati i na tribini o 'istinama i lažima hrvatske povijesti' u dvorani ispod crkve sv. Ivana Krstitelja u Puli.
Istog (ovog) mjeseca u Zagrebu je održano još jedno okupljanje s ciljem revizije hrvatske povijesti. Ali ovaj put na perfidniji način nego što to rade negatori Jasenovca. Organizator 'stručno-znanstvenog' okruglog stola bio je Počasni blajburški vod (PBV), udruga koja već desetljećima organizira komemoraciju za one pripadnike oružanih snaga NDH, ustaške političare i njihove simpatizere koji su nakon predaje jugoslavenskim partizanima u svibnju 1945., a zbog optužbi za suradnju s fašističkim i nacističkim okupatorima te za činjenje masovnih zločina prema civilnom stanovništvu osuđeni na smrt i strijeljani po slovenskim i hrvatskim šumama.
Perfidno ignoriranje pravih razloga zabrane okupljanja
Nažalost, niti PBV niti većina onih koji su pohodili komemoracije nikada nisu izustili riječ osude za rasne zakone uvedene od strane ustaškog režima ili za genocid počinjen nad stanovnicima NDH srpskog, židovskog ili romskog porijekla. Naprotiv, komemoracije su između ostalog služile za okupljanje onih koji u ustaškom pokretu i režimu ne vide ništa sporno, koji se i dalje vole oblačiti u ustaške uniforme, pjevati ustaške pjesme i pozdravljati se ustaškim pozdravom 'Za dom spremni'. A onda su austrijske vlasti, upravo iz navedenih razloga, odlučile zabraniti daljnja okupljanja na polju kod Bleiburga, ali i ukloniti sa spomenika podignutog u 'čast i slavu poginuloj Hrvatskoj vojsci' hrvatski grb koji počinje s prvim bijelim poljem. I tu sad dolazimo do maloprije spomenute perfidnosti.
Na 'stručno-znanstvenom' okruglom stolu naglasak je bio na dokazivanju povjesničara iz HAZU i Hrvatskog instituta za povijest da se hrvatski grb s prvim bijelim poljem koristio i prije nastanka ustaškog pokreta i NDH. Što naravno niti jednom povjesničaru nije sporno niti problematično. Ali je to (perfidno) ignoriranje pravog razloga zašto su austrijske vlasti zabranile okupljanje. Jer, činjenica jest da se takav hrvatski grb koristio kroz povijest, da je 'U' tek jedno u nizu slova abecede, te da svatko može biti spreman braniti svoj dom. Ali, onog trenutka kada u istom kontekstu spomenete pozdrav 'Za dom spremni', naglasite slovo 'U' i istaknete hrvatski grb s prvim bijelim poljem jasno je da mislite na ustaše i NDH. Ne samo da mislite na njih nego ih i podržavate. A to je trenutak u kojem bi društvo moralo pokazati minimum tolerancije i maksimum odgovornosti.
Pritom se minimum tolerancije ne smije odnositi samo na nogometne navijače nego i (ponajprije) na članove akademske zajednice, novinare, svećenike i sve ostale udruge i pojedince koji svojim revizionističkim stavovima sramote Hrvatsku, ali i krše njezine zakone.
POGLEDAJTE VIDEO Klasić o Golom otoku: 'Zatvorenici su bili prisiljeni fizički maltretirati jedni druge'
