Bombastični intervju Josipe Rimac, Uskokove optuženice i nekadašnje bliske suradnice Andreja Plenkovića za RTL Danas otvorio je novi set problema za premijera i predsjednika HDZ-a. Baš kad je pomislio kako će bez problema zadržati Zlatu Hrvoj Šipek na poziciji državne odvjetnice, unatoč činjenici da je lagala saborskim zastupnicima, i da će zakonskom represijom zaustaviti daljnje objavljivanje kompromitirajućih poruka u kojima se spominju i njegovi inicijali, Rimac je dolila ulja na vatru.
I sad Plenković, koji obožava docirati novinarima u ulozi Gospodina savršenog, odjednom bježi s konferencije za novinare prije nego ga stignu upitati što o svemu tome misli. A svi se pitaju kakvu je poruku poslala bivšoj stranci i premijeru Plenkoviću, tko joj je prijetio i na što je sve spremna kako bi se obranila od nedjela koja joj se stavljaju na teret. I ima li kakav skriveni adut u rukavu.
Rimac glavnu državnu odvjetnicu prokazuje kao lažljivicu
Optuženica Rimac glavnu državnu odvjetnicu prokazuje kao lažljivicu tvrdnjama da su ipak razgovarale o vjetroelektranama (slučaj za koji je optužena), a što Šipek i dalje negira. Da prethodno nije negirala sastajanje s Rimac ‒ čime je uhvaćena u laži, javnost bi možda lakše prihvatila iznuđeno priznanje Hrvoj Šipek da su se ipak sastajale, ali da nisu razgovarale o vjetroelektranama. Ovako, unatoč činjenici da Rimac progovara kao Uskokova optuženica kojoj je u interesu potopiti uvjerljivost suprotne strane, teško je povjerovati da Hrvoj Šipek uopće govori istinu. I time njezina pozicija doista postaje neodrživa, čak i za HDZ.
Zato potpredsjednik Vlade RH i HDZ-a Oleg Butković nakon današnje sjednice Vlade poručuje kako je pozicija Hrvoj Šipek do jučer bila neupitna, ali da ne zna je li tako i nakon istupa Josipe Rimac „jer još o tome nisu razgovarali“. Iako je Plenković kukavički pobjegao od mogućih neugodnih pitanja, vrlo je moguće da će skupa i s HDZ-om i trgovačkom koalicijom Hrvoj Šipek ipak žrtvovati na oltaru kontrole političke štete. Bude li smijenjena, pažnja javnosti lako će se preusmjeriti na potragu za novim glavnim državnim odvjetnikom, premda im neće biti baš lako naći tako slijepo Plenkoviću i stranci odanu osobu kakva Hrvoj Šipek jest.
Hoće li se novi ZKP obiti Plenkoviću o glavu?
Prvi intervju Josipe Rimac nakon dvije i pol godine omerte, nije strefio Plenkovića u nezgodnom trenutku samo zbog teške kompromitacije njegove ljubimice Hrvoj Šipek nego i zbog njegove najave da će kazneno progoniti one koji medijima budu dostavljali transkripte i podatke iz istraga (protiv državnih dužnosnika). Tu su najavu na nož dočekali i pravni stručnjaci i mediji i opća javnost, ali nakon istupa Josipe Rimac, koji je uslijedio nakon niza objavljenih potencijalno kompromitirajućih poruka u kojima se spominju „AP“, „hefe“, „šef“ i „Andrej“, teško će Plenković bilo koga uvjeriti kako to ne čini isključivo kako bi zaštitio sebe i svoju poziciju.
Upravo je najavom progona onih koji budu javnosti otkrivali tko je sve upetljan i uvezan s počiniteljima kaznenih djela Plenković stvorio očekivanje i to će mu se obiti o glavu. Čak i ako njegova parlamentarna većina izglasa promjene Zakona o kaznenom postupku „da se ne bi događalo da informacije iz spisa izlaze van i čine političke probleme jer će to biti kazneno djelo", još će snažnije odjeknuti svaki idući objavljeni transkript koji povezuje njega ili vrh stranke ili važne državne dužnosnike/direktore. Ideja da može zaustaviti „Nacional“ ili druge medije u objavi nekih budućih transkripata iz istrage, osim što potvrđuje Plenkovićeve opasne namjere je i nepametna; prijetnja kaznom samo će buduću objavu učiniti još važnijom, a medije odvažnije u očima javnosti.
Čega se to Andrej Plenković boji i od čega bježi?
Nimalo mudrim najavama represije nad zviždačima i medijima, a onda i bijegom od škakljivih pitanja, Plenković je pokazao kako se zapravo ima čega bojati. Jer, da nema razloga za strah i da nemamo razloga opravdano sumnjati kako se u transkriptima iz istraga kriju i informacije koje bi ga mogle koštati pozicije predsjednika HDZ-a i Vlade, Gospodin (ne)savršeni lakonski bi odmahnuo rukom, sve to proglasio netemom i uz osmijeh krenuo dalje. Prije samo dva tjedna zabranu objave informacija iz istraga nazivao je nedemokratskom, rezultati anketne popularnosti išle su mu u korist i činilo se kako mu ništa ne stoji na putu prema rutinskoj (pred)izbornoj kampanji i još jednom premijerskom mandatu.
A danas se svi pitaju: čega se to Andrej Plenković boji i od čega bježi?