Po završetku Drugog svjetskog rata saveznici su odlučili kazniti poraženu Njemačku na različite načine. Jedan od njih bio je i podjela njemačkog teritorija na četiri okupacijske zone koje bi bile kontrolirane od Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza. Po istom principu podijeljen je i glavni grad Njemačke, Berlin. Međutim, s tim u vezi postojao je problem koji će vremenom sve više dobivati na važnosti. Naime, Berlin se nalazio usred sovjetske zone, daleko od granica zapadnih zona.
Kako se hladni rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza intenzivirao tako je i problem Berlina postajao sve vidljiviji. Prva veća kriza pojavila se u ljeto 1948. kada su Sovjeti blokirali sve kopnene prilaze zapadnoj zoni Berlina, pa se kao jedini način opskrbe tamošnjeg stanovništva pojavila mogućnost uspostave zračnog koridora. Tako je pokrenut Berlinski zračni most kojim će stotine aviona dnevno prevoziti tisuće tona namirnica, lijekova, energenata i odjeće. Nakon godinu dana Sovjeti su ipak morali priznati neuspjeh i ukinuti blokadu.
Blokada Berlina odrazila se na odnose na cijelom teritoriju Njemačke. Nemogućnost suradnje zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza kulminirala je nastankom dviju odvojenih država – Zapadne odnosno Savezne Republike Njemačke i Istočne odnosno Njemačke Demokratske Republike. Time će i Zapadni Berlin postati izolirana enklava uslijed nove i ne baš prijateljske države. Sve teži uvjeti života i sve izraženija represija komunističkog režima rezultirat će u godinama koje su slijedile migracijama s istoka na zapad, kako iz Istočne u Zapadnu Njemačku, tako i iz Istočnog u Zapadni Berlin.
Računa se da je u desetak godina samo iz Istočnog u Zapadni Berlin izbjeglo gotovo tri milijuna Nijemaca. Shvativši da će daljnje iseljavanje ugroziti normalno funkcioniranje onog dijela koji je bio pod njihovom kontrolom istočno njemačke komunističke vlasti u dogovoru s Moskvom odlučuju se za izgradnju fizičke prepreke koja bi onemogućila daljnje iseljavanje.
'Antiimperijalistički zaštitni zid'
Tako je u ranim jutarnjim satima 13. kolovoza 1961. počela izgradnja Berlinskog zida, ili kako su ga istočno njemačke vlasti službeno zvale – Antiimperijalistički zaštitni zid. Zid, koji je u početku bio samo bodljikava žica da bi vremenom dobivao sve konkretniju formu, bio je dug ukupno 155 kilometara od čega je 45 kilometara dijelilo Zapadni od Istočnog Berlina, a ostatak vanjske rubove Zapadnog Berlina od Istočne Njemačke. Ispred zida, s istočne strane, na udaljenosti od 100 metara izgrađen je još jedan tzv. unutarnji zid kako bi se dodatno onemogućio prelazak. Prilikom izgradnje zida brojni stambeni objekti su porušeni a stanovništvo preseljeno na druge lokacije.
Zid je građen, ili bolje rečeno, unaprjeđivan u nekoliko faza, a posljednja je trajala od 1975. do 1980. Tada je dobio i konačan oblik, tj. bio je tri i pol metra visok, a sastojao se od metar i pol širokih betonskih blokova, na vrhu je bila postavljena bodljikava žica kroz koju je išla struja, a na svakih 250 metara nalazili su se stražarski tornjevi. Bilo je devet službenih prijelaza između Istočnog i Zapadnog Berlina od kojih je najpoznatiji Checkpoint Charlie u samom centru grada, na Friedrichstrasse.
U 28 godina postojanja zid je ilegalno uspjelo prijeći pet tisuća istočnih Nijemaca, tisuće su prilikom pokušaja uhapšene, a između 150 i 200 ih je taj pokušaj platilo životom.
Berlinski zid kao prepreka slobodnom prolazu ljudi iz jednog u drugi dio grada, i kao granica između Istoka i Zapada, stajao je do kraja 1989. Bilo je to vrijeme velikih društvenih i političkih promjena koje će rezultirati padom komunističkih režima u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu. Navečer 9. studenoga 1989. predstavnik istočnonjemačkih vlasti na konferenciji za medije obznanio je odluku kojom se omogućuje lakše putovanje istočnonjemačkih građana u inozemstvo.
Na novinarsko pitanje kada ta odluka stupa na snagu, odgovorio je: "koliko ja znam, odmah". Bio je to signal za tisuće stanovnika Istočnog Berlina da izađu na ulice i krenu prema zidu, te da prvi put nakon 1961. slobodno prijeđu u drugi dio grada. U sljedećim mjesecima najveći dio zida je srušen, a samo su na mjestima njegovi dijelovi očuvani kao podsjetnik na jedno razdoblje u kojem su rođaci, prijatelji, susjedi i kolege silom fizički odijeljeni jedni od drugih.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte ovdje.
