28. je kolovoza 1963. godine. Ispred memorijala posvećenog Abrahamu Lincolnu stoji mladi baptistički svećenik. Njegovo ime je Martin Luther King i upravo se obraća okupljenom mnoštvu sudionika Marša na Washington, jednoj od najmasovnijih manifestacija pokreta za prava američkog crnačkog stanovništva. Te godine obilježavala se stota godišnjica ukidanja ropstva u SAD-u pa je povod za okupljanje bila tužna i bolna istina da su sto godina kasnije Afroamerikanci i dalje bili potlačeni, rasno diskriminirani i segregirani. Govor je trajao svega 17 minuta, ali će gotovo svaka izgovorena rečenica ući u anale govorništva.
Zanimljivo, najpoznatiji dio govora, onaj u kome King prepričava svoj san uopće nije trebao biti izgovoren. Obzirom da je spomenuti san često spominjao u prethodnim prilikama Kingovi savjetnici smatrali su da bi trebalo izbjeći nepotrebno ponavljanje. Koncept im je pokvarila poznata pjevačica Mahalia Jackson koja je, stojeći neposredno iza Kinga, usred govora doviknula: "Martine, reci im o svom snu!". A poanta Martinova sna je nada da će jednoga dana svi ljudi biti jednaki, da ih se neće procjenjivati po boji kože nego po karakteru, i da će, tog jednog dana, svijetom zavladati sloboda, pravda i bratstvo.
Hitler je u svojim govorima zazivao jedinstvo
Kingov govor, ali i njegov cjelokupni aktivizam, potaknut će ono najbolje u brojnim crncima i bijelcima iz SAD-a, i šire.
28. je kolovoz 1933. godine. Ispred memorijala posvećenog ujedinjenju Njemačke u Niederwaldu na desnoj obali Rajne stoji tek izabrani njemački kancelar. Njegovo ime je Adolf Hitler i upravo se obraća okupljenom mnoštvu simpatizera nacionalsocijalističke ideologije. U svom govoru Hitler poziva na okupljanje svih Nijemaca u jednoj državi, zaziva jedinstvo onih koji po "porijeklu, rođenju, jeziku i povijesti" pripadaju njemačkoj naciji i naglašava da Njemačku ne zanima nasilje niti planira napasti neku drugu državu. Govor je bio kratak i predstavljao je ohrabrenje svim pristašama nacističkog Führera, ali i upozorenje i prijetnju svim njegovim protivnicima.
Hitlerov govor, ali i njegov cjelokupni politički angažman, potaknut će ono najgore u brojnim Nijemcima, i nacističkim simpatizerima širom svijeta.
Ovo su tek dva primjera koji ukazuju na moć pojedinca u svijetu u kojem živimo. Svojim stavovima, riječima i djelima oni privlače i predvode, inspiriraju i motiviraju, prosvjetljuju i zaluđuju mase. Ali, koliko god sposobni i karizmatični bili, njihovi uspjesi su ipak velikim dijelom ovisni upravo o podršci istih tih masa. Nema sumnje da i danas oko nas postoje pojedinci koji se nadahnjuju idejama Martina Luthera Kinga, ali i Adolfa Hitlera. Kao što nema ni sumnje da, unatoč svim povijesnim iskustvima, u svijetu i danas postoje mase kojima je Hitlerov način rješavanja problema bliži od onog Martina Luthera Kinga.
U Hitleru je prepoznao pravog majstora propagande
Za kraj, zanimljivost koja će vjerojatno tek malobrojne iznenaditi. Potkraj 1980-ih jedan je mladi biznismen sumnjivog morala, prema riječima tadašnje supruge i poslovnih suradnika, volio dočekivati goste u svom uredu tako što bi stao u stav mirno, spojio petu o petu, podigao visoko desnicu i uzviknuo "Heil Hitler!". Isti taj "gospodin" držao je pokraj svog kreveta knjigu Hitlerovih govora ("My new order"), prepoznavši u vođi Trećeg Reicha pravog majstora propagande, obmane, demagogije i samopromocije.
Tridesetak godina kasnije taj biznismen s nekoliko bankrota iza sebe i nekoliko optužbi za rasizam i seksualno zlostavljanje postat će predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Njegovo je ime Donald Trump. Dok je još trajala kampanja za predsjedničke izbore u javnosti se pojavilo novo izdanje spomenute knjige Hitlerovih govora. Sličnost koju je uočio u stavovima i načinu komuniciranja s javnošću između Hitlera i Trumpa izdavač je odlučio iskazati na vrlo eksplicitan način. Na korice knjige stavio je njegov lik. Ne Hitlerov.