U slabo osvjetljenoj prostoriji zračne baze McConnell u južnom Kanzasu analitičari iz grupe za obavještajno izviđanje američke Nacionalne garde i promatraju uživo prijenos video nadzora koji stiže s ratnih zona na Bliskom istoku, piše The Guardian.
Iz Kanzasa odlučuju o životu ili smrti na drugim krajevima svijeta
Tijekom borbe, analitičari postaju dio 'lanca ubijanja' tako što analiziraju prijenose uživo, a zatim javljaju što su vidjeli preko instant poruka pilotima borbenih aviona, operaterima naoružanih dronova poput Predatora i Reapera, te vojsci na terenu. Oni, tehnički, ratuju dronovima dok sjede tisućama kilometara od bojišta. Ne upravljaju dronovima i ne ispaljuju projektile. Preko video veze prate neprijateljske borce te javljaju vlastitim snagama što vide. Tvrde kako njihov rad pomaže eliminaciji terorista, uključujući i pripadnike ISIS-a.
Grupa obavlja svoj posao usred SAD-a, u zračnoj bazi okruženoj pašnjacima i poljima. 184. obavještajno krilo Zračne nacionalne garde Kanzasa počelo je s radom 2002. Do prošle godine većina ljudi u Kanzasu nije znala ništa o njihovoj ulozi u ratovanju dronovima. Njihov je rad strogo čuvana tajna. Kažu kako vide stvari koje nitko ne bi želio vidjeti. Ponekad se radi o odrubljivanju glava civilima, a ponekad civili umiru slučajno tijekom misija koje oni pomažu koordinirati. Te ih smrti najteže pogađaju. Najčešća fraza u borbi s dronovima je - "Ne pritišći gumb!"
"Vidite neprijateljske borce kako ljube svoju djecu za zbogom, kako ljube svoje supruge, a zatim odu niz ulicu", kaže narednik odreda. "Čim odu s druge strane, ispaljujemo projektil. Kaže kako Amerikanci čekaju s eliminacijom "jer ne želimo da obitelj to vidi".
'Najgora godina za civile'
Kritičari ratovanja s dronovima opisuju ga kao depersonalizirano ubijanje, s nepoznatom količinom kolateralnih žrtava. Ti kritičari, uključujući i one koji proučavaju smrti civila na terenu na Bliskom Istoku, kažu kako je pravi broj poginulih civila za više tisuća prelazi broj koji su priznali SAD i njeni koalicijski partneri. "Po svakom mjerenju 2017. je bila najgora godina za civile od kada je počela borba protiv ISIS-a, kako su borbe ulazile sve dublje u urbana područja Iraka i Sirije", navodi Airwars.org. Unatoč konstantnom inzistiranju koalicije kako vodi "najprecizniji rat u povijesti", Airwars procijenjuje kako su tijekom 2017. koalicijske snage ubile najmanje 3.875 civila.
U Afganistanu, Pakistanu, Somaliji i Jemenu procjenjuje se da je poginulo gotovo 10.000 ljudi u 4.413 američkih zračnih napada od 2002., tvrdi Bureau of Investigative Journalism. Procijenjuju kako ih je 1.488 bilo civila, od toga 331 dijete.
Reporteri New York Timesa su u priči iz studenog, nazvanoj Neuračunati, napisali kako su proveli 18 mjeseci osobno posjećujući 150 mjesta koalicijskih napada u Iraku. Zaključili su da jedan od pet napada ubija civile, što je brojka 31 put veća od vojnih procjena.
Luda tehnologija
No ljudi iz zrakoplovne baze u Kanzasu pričaju drugu priču. Oni tvrde kako zapravo spašavaju živote, i civila i vojnika. Oni se bore protiv terorista koji žele doći u Ameriku. Smrti neprijatelja im ne smetaju. "Teroristi su svi sami odlučili u što se opuštaju", kaže časnik koji se predstavio kao bojnik Jeffrey. "Mi štitimo dečke i cure na terenu." No smrti civila ih pogađaju. "Zvuči neosjetljivo kada se kaže da je to kolateralna šteta", kaže pukovnik David Weishaar, zapovjednik 184. "Radi se o ljudskom životu. Mi činimo sve kako bismo minimizirali taj broj."
Tri Weishaarova vojnika ulaze u golu, betonsku konferencijsku salu zračne baze i okupljaju se oko malog okruglog stola. Daju svoj čin i ime: nadnarednik Don, bojnik Jeffrey, stožerni narednik James. (Vojnici ne daju puna imena iz straha od osvete njihovoj obitelji." Sljedećih sat vremena opisuju kako izgleda ratovanje dronovima.
"Tehnologija koju mi koristimo jednostavno je luda, tako je dobra", počinje Jeffrey. Zapovjednici dronova na Bliskom istoku mogu postaviti nadzor na nebo kako bi motrili neprijateljske borce, i mjesecima ako treba, kaže Jeffrey. Jednostavno postave dronove u zrak iznad meta koje nadgledaju i programiraju ih da čekaju. Mnogi dronovi mogu tako s punim naoružanjem ostati i do 14 sati na istom mjestu. Kada im ponestane goriva zamjeni ih drugi.
U Kanzasu članovi grupe pukovnika Brada Hilberta promatraju desetke ekrana. Tijekom jedne osmosatne smjene prate više meta, a zatim predaju nadzor sljedećoj smjeni. Simultano se obavlja više misija.
Dok neprijateljski borci hodaju okolo noseći oružje, grupa promatra njihove kretnje. Mogu promatrati jednu osobu, jednu zgradu ili jedno omanje susjedstvo. Dronovi se nalaze visoko, nevidljivi su, i pružaju jasnu sliku visoke rezolucije. "Ponekad kažem kako se mi borimo laserskim zrakama protiv ljudi koji tuku jedni druge na smrt običnim štapom", kaže Jeffrey.
'Neutraliziranje' neprijatelja
Većina onoga što promatraju je zamorno. "Ponekad će gledati jednu hrpu pijeska svakog dana punih mjesec dana", kaže njihov kapetan. No ponekad vide kako se neprijatelj priprema napasti američke snage. Zapovjednici tada odluče "neutralizirati" ga. Kada zapovjednik naredi napad, Kanzas postaje još jedna poveznica u lancu ubijanja, koji može uključiti i operatere naoružanih Predatora i Reapera, pilote lovaca i topničke zapovjednike da odobre ili zabrane udare.
Analitičari prolaze trening koji traje godinu dana prije nego što počnu raditi. Glavno pravilo je, kaže Don, nikada ne pucaj kada bi civili mogli biti ugroženi. Niti jedan od vojnika nije želio opisati konkretnu borbenu situaciju u kojoj su sudjelovali. Ali jedan od ranijih zapovjednika misije u 184. , bojnica Janell Blaufuss, zaradila je pohvalu koju je postrojba ove godine objavila javnosti.
Pohvala pruža dobar uvid u njihov posao: "Između 2009. i 2012. Blaufuss je sudjelovala u 425 borbenih misija u Iraku, Afganistanu i drugdje. Pomogla je u ubojstvu likvidaciji talibanskih boraca u Afganistanu, ustanika u Iraku i drugih u drugim zemljama. Pomogla je u neutralizaciji 92 osobe 'visoke vrijednosti', pronašla je 398 improviziranih eksplozivnih uređaja te je tako spašavala živote"
'Ne pritišći gumb'
Tijekom misije u Afganistanu 2011. Hilbertovi analitičari zaustavili su napad koji bi ubio civile. To je priča za koju bi pukovnik Joe Jabra želio da se više pojavljuje u vijestima.
'Ta je misija počela nekako nezgodno. Cijelog se dana pucalo na američke vojnike i zrakoplove. Naša je letjelica pogođena vatrom PZO topa, pa smo ga tražili", kaže pukovnik Jeff, još jedan zapovjednik odreda u 184. Zatim je kamera drona prikazala nešto za što su zapovjednici na terenu mislili da se prikriveni ubojica. "Radilo se o cijevi za navodnjavanje, sa šatorskim krilom prebačenim preko cijevi", priča Hilbert. Piloti zrakoplova smatrali su da se radi o PZO topu. I doista jest izgledalo poput njega. "No mi smo ga promatrali. I promatrali. Te smo odjednom ugledali o čemu se zapravo radi."
"Trudili su se pronaći potencijalnu prijatnju", kaže Hillbert. "No naši su ljudi bili odlučni, ne, to nije to." Zapovjednici nisu naredili vatru. "Sljedećeg dana vojnici su potvrdiloi da se u radilo o kolibi u kojoj su živjeli ljudi. Pronašli su štednjak, a u blizini malu bebu", priča Hilbert.
No ponekad i ne spase civile.
Ovo nije pravilna protuteroristička borba
Airwars.org procjenjuje kako su dronovi ubili gotovo 6.000 civila tijekom napada koalicijskih snaga pod vodstvom SAD-a u Iraku i Siriji.
Vodeći analitičar napada dronovima je Micah Zenko, bivši analitičar vijeća za međunarodne odnose. Među njegovim izvorima su deseci vojnih časnika te je napisao kako je ratovanje uz pomoć dronova onemogućilo Al Kaidu i druge grupe u ispunjenju međunarodnih terorističkih ciljeva.
No pisao je i o njihovim neuspjesima. Oružane snage znatno umanjuju broj poginulih civila, tvrdi. Ne samo to, već napadi dronovima okreću stanovništvo protiv Amerike. Većina ubijenih boraca su sitne ribe. Strateški, kaže Zenko u intervjuu, američki se vođe ne pitaju ključna pitanja: "Kako povezati ove taktičke operacije sa širom kampanjom na Bliskom istoku?"
"Oružane snage tvrde - mi koristimo dronove ili za zaštitu naših snaga na terenu, ili da provodimo protuterorističke akcije", kaže. "Ali u Afganistanu većina naših napada dronovima u službi je zaštite lokalnih afganistanskih snaga na terenu. U Somaliji ubijamo ljude koji su prijetnja somalskim snagama.. Zašto CIA i JSOC (Joint Special Operations Command - zajedničko zapovjedništvo za specijalne operacije) djeluju kao zračne snage somalske vlade?", pita Zenko. "To nije prava borba protiv terorizma."
Zenko kaže kako bi SAD trebale prekinuti s tipom napada koji se često koordinira s ekipom u Kanzasu. Radi se o napadima na neidentificirane militante na temelju njihovog ponašanja. Umjesto toga, smatra Zenko, vojska bi se trebala ograničiti na ubijanje ograničenog broja specifičnih terorista s transnacionalnim ambicijama." Neki kritičari širom svijeta kažu kako ne bismo trebali brinuti samo za žrtve napada. Borba dronova potiče i utrku u naoručžanju umjetne inteligencije, tvrde fizičar Stephen Hawking i izumitelj Elon Musk.
'To je ljudski život'
Sva tri vojnika za stolom otvoreno prioznajku da su radili na misijama u kojim su poginuli civili. "To možda nije pravi, politički korektan odgovor (reći da su oružane snage to učinile)", kaže Jeffry. "Ali stopa po kpjkpj se to događa sada, u odnosu na prijašnje ratove, je drastično smanjena,
Dodaje kako puno više zadržavaju vatru nego što pucaju, kaže Jeffrey. Ali nemoguće je cijelo vrijeme biti u pravu, kaže Don. "Dati ću vam malu priču..."
Jednog dana, prije dvije godine, sjedio je u Wichiti i pomagao nadgledati posebno frustrirajuću misiju. Nije želio reći u kojoj zemlji. "Ta dvojica (neprijateljski borci)... vozili su taj maleni Jugo, izašli bi postavili minobacač, pucali na naše marince. A bili smo usred velikog grada."
"'Dozvola za pucanje?' 'Odbija se!' I opet: 'Odbija se!' A zatim se odvezu par ulica dalje. I opet malo pucaju iz minobacača. Ponovili su to tri četri puta. Zapovjednici dronova odbili su pucati."
"Odluka je bila marinci na terenu mogu se sami obračunati s nadolazećom vatrom,", kaže Don. "Mi nismo htjeli pucati na taj Jugo, iako su zaslužili, jer je bio usred grada."
"I tako smo čekali. I ode on negdje usred ničega... a mi promatramo. Nigdje znakova života, sve ukazuje na to da su ova dvojica sami. Sjede u autu, čestitaju si, kako su sretni što su teroristi, i uspjeli su se izvući."
"Ali sada su na nišanu. Projektil je lansiran! I... Osam sekundi prije udara, obitelj izlazi iz zgrade kako bi pozdravila ove u autu", Don je vidio samo blijesak eksplozije. "Ništa nije moglo to zaustaviti", tvrdi.
Moguć posttraumatski stres
Svi su ini promatrali masovna odsjecanja glava, uključujući i ona koja su činili teroristi ISIS-a. "Teroristi ponekad pozovu ili prisile ljude iz susjedstva da dođu i glerdaju", kaže don. On i James i Jeffrey i ostatak 184. promatrali su ta masovna smaknuća, osječajući se bespomoćno. "to se ne događa često", kaže James. "Ali ne bih rekao ni da je rijetko."
Kapelan 184. (koji je zatražio da ga se u ovj priči zove samo 'kapelan') jedan je od nekolicine vojnih kapelana s koji ima pristup najvećim vojnim tajnama . On promatra borbene snimke s vojnicima, sjedeći do njih.
Toliko ga je zabrinula mogućnost PTSP-a među njegovim stadom da je nedavno nabavio terapeutskog psa, te organizirao bračne vikende u odmaralištima kako bi pomogao da se obitelji ne raspadnu. Članovi ovog tima često se razvode, rekao je. Neki od njih nekad rade "loše stvari kada izađu iz baze", obiteljsko nasilje, voze pijani... Kapelan smatra kako su neke od ovih pogrešaka posljedica trauma koje dolaze od gledanja ratnih snimki borbi i pogubljenja.
Iako u početki tvrde kako ih ubijanje nepriojatelja ne smeta, trojica koji sjede oko stola kasnije priznaju kako je istina ipak kompliciranija. James kaže kako zna da su i neprijateljski borci "imali život. Imali su obitelj. Vjerojatno su vili vitalan dio svoje malene zajednice. I zbog izbora koje su donijeli, sada ih više nema. Puno razmišljam o tome."
"Ono što me pogađa: Mama i Tata ne znaju što njihov sin Maleni Johnny radi", priča Don. "Maleni Johhny organizira logistiku za tvornicu eksploziva iz kućne radinosti. Ili možda prenosi novac, ili iznuđuje novac od siromašnih seljaka kako bi financirao terorističku organizaciju. Tako da kada ubijem Malenog Johnnya - nula žaljenja. Ali mi je žao za njegove roditelje. Oni ga više nikada neće vidjeti. I ako smo stvari učinili kako treba, nemaju pojma gdje je otišao."
