Indira Gandhi bila je prva žena predsjednica vlade u Indiji. I ne samo to, na tu funkciju birana je tri puta zaredom od 1966. do 1977., a zatim i četvrti put 1980. Rođena je 1917. kao jedino dijete Jawaharlala Nehrua, jednog od najvažnijih boraca u borbi za neovisnost Indije od britanske kolonijalne vlasti.
Nakon završetka studija povijesti na Sveučilištu u Oxfordu vraća se u Indiju i aktivno uključuje u politiku kao članica Indijskog nacionalnog kongresa. 1964. imenovana je ministricom informiranja, a dvije godine kasnije i premijerkom. Unatoč sveprisutnoj skepsi kako će žena voditi zemlju, Indira Gandhi ubrzo je stekla veliku popularnost. To je ponajprije postigla tzv. zelenom revolucijom tj. programom mjera u poljoprivredi koje su omogućile da Indija prestane biti ovisna o uvozu hrane, čime je između ostalog bitno popravljen životni standard prosječnog Indijca.
Popularnost je povećala 1971. podržavši secesionističke zahtjeve Bengalaca da se istočni dio Pakistana odvoji od ostatka Pakistana. Osim političke i ekonomske, Indira Gandhi se odlučila pružiti i i vojnu pomoć što će dovesti do kratkotrajnog rata između Indije i Pakistana. Nakon poraza Pakistan je morao prihvatiti da istočni dio te zemlje postane nezavisna država pod imenom Bangladeš, a Indija je učvrstila svoju poziciju najjače sile u Južnoj Aziji.
Nastavila je vanjsku politiku svog oca
U vanjskoj politici Indira Gandhi je nastavila putem svog oca, jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih. S tim u vezi posebno prijateljske odnose razvijala je s Jugoslavijom i njezinim predsjednikom Josipom Brozom Titom. Međutim, uspjehe i ugled na međunarodnoj pozornici nisu pratili oni u vlastitoj kući. Nakon što je 1975. optužena za izborne nepravilnosti, umjesto da prihvati odluku ustavnog suda, te podnese ostavku i napusti politiku na nekoliko godina, ona je odlučila proglasiti izvanredno stanje i nastavila vladati zemljom autokratski.
U sljedeće dvije godine u Indiji dolazi do ozbiljnog kršenja ljudskih prava, zatvaranja političkih neistomišljenika i cenzure medija. Jedna od posljedica bio je i gubitak izbora koje je napokon raspisala 1977. Pa ipak, loši gospodarski rezultati njezinog nasljednika omogućili su joj već na sljedećim izborima 1980. i četvrti premijerski mandat. Od kraja 1970-ih na sjeveru Indije, u državi Punjab, sve su glasniji bili zahtjevi naroda Sikha za većom autonomijom u odnosu na državni centar. S obzirom da vlasti ne samo da nisu imale razumijevanja za ove zahtjeve, nego su reagirale žestokom represijom, kod djela Sikha sve je više jačalo uvjerenje da će svoje ciljeve postići isključivo oružanim putem.
Dvojica stražara u nju su ispalila 30 metaka
Njihovo središte postaje Zlatni hram u gradu Amritsaru, najvažnije duhovno središte sikizma monoteističke religije nastale u 16. stoljeću. Nakon što je u lipnju 1984. u vojnoj operaciji kodnog imena Plava zvijezda zauzet i oštećen Zlatni hram, a stotine Sikha ubijene, Indira Gandhi proglašena je najodgovornijom osobom za ovo svetogrđe i ljudsku tragediju. Na osvetu nije trebalo dugo čekati. Ujutro 31. listopada 1984. Indira Gandhi izašla je iz svoje rezidencije u New Delhiju kako bi dala intervju za jedan dokumentarni film.
Dok je hodala vrtom dvojica stražara, porijeklom Sikhi, ispalili su u nju tridesetak metaka. Odmah je prevezena u bolnicu i operirana, ali bezuspješno. Istoga dana za premijera je izabran njezin mlađi sin Rajiv. Još za života sve je upućivalo da će Indiru Gandhi jednoga dana na mjestu premijera Indije naslijediti stariji sin Sanjay, međutim on je 1980. poginuo u avionskoj nesreći. Nažalost, Rajiv Gandhi će doživjeti sudbinu svoje majke. 1991. ubijen je u atentatu kojeg je izvela pripadnica šrilankanske terorističke organizacije Tamilski tigrovi.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
