Magdalena Carmen Frida Khalo Calderon, poznata umjetnica, revolucionarka i politička aktivistica, rodila se 1907. u Meksiku. Kao dijete preboljela je dječju paralizu što je za posljedicu imalo trajnu deformaciju stopala i nemogućnost normalnog hodanja. Kako bi prikrila ozlijeđeno stopalo i deformiranu nogu počela je nositi duge suknje ukrašene narodnim meksičkim motivima koje će, uz guste i spojene obrve, postati njezinim zaštitnim znakom.
Da sa zdravljem neće imati sreće uvjerila se još jednom, s osamnaest godina, kada je u prometnoj nesreći oštetila kralježnicu, a od posljedica nesreće zauvijek ostala i neplodna. Upravo će višemjesečna prikovanost za krevet Fridi postati jedan od najvažnijih poticaja da se počne baviti slikarstvom.
Potkraj 1920-ih upoznaje poznatog meksičkog slikara, ali i aktivnog komunista Diega Riveru, za kojeg se 1929. i udala. Taj brak bit će sve samo ne savršen, ali će možda i ponajbolje opisati osebujan i temperamentan karakter ovo dvoje umjetnika. Svome suprugu koji je imao brojne ljubavnice Frida nije ostajala dužna, uz tu razliku što je osim s muškarcima ona ljubovala i sa ženama, ne skrivajući od javnosti svoju biseksualnost.
U afere koje su izazivale najveću pažnju svakako spada ona s jednim od najpoznatijih svjetskih komunističkih revolucionara Lavom Trockim, kao i ona s tada jednom od najpoznatijih svjetskih plesačica, pjevačica i glumica, Amerikankom Josephine Baker. Uz bogat ljubavni, Frida vodi i bogat društveni život, i prijateljuje s brojnim poznatim ličnostima tog vremena poput Pabla Picassa i Andrea Bretona.
Nadrealni autoportreti inspirani boli, tugom i patnjom
Kao umjetnica Frida Kahlo se posebno isticala nadrealnim autoportretima najviše inspiriranima osobnom boli, tugom i patnjom. Da se nije uklapala u patrijarhalno i konzervativno meksičko društvo možda najbolje govori podatak da je, unatoč čitavom nizu izložaba po svijetu, prvu u Meksiku održala tek 1953.
Uz osobne tragedije, Fridin pogled na život i svijet ponajviše su oblikovali meksikanstvo i komunizam. Meksikanstvo je bio patriotski pokret započet Meksičkom revolucijom 1910., čiji je jedan od najvažnijih ciljeva bila borba za prava najsiromašnijih, tj. seljaka, za što su se posebno zalagali revolucionari Pancho Villa i Emiliano Zapata. Kao mlada djevojka Frida se učlanjuje u meksičku komunističku partiju, a komunistica će ostati cijeli život. Bila je žestoki kritičar kapitalizma i posebno američkog imperijalizma u Južnoj Americi. Osim toga, vlastitim primjerom emancipirane žene postala je i ikonom feminističkog pokreta.
Početkom 1950-ih njezino zdravstveno stanje se pogoršalo. Godine 1953. amputirana joj je desna noga, a godinu dana kasnije dobiva tešku upalu pluća. Unatoč tome što je bila gotovo nepokretna, Frida Kahlo se u pratnji Diega Rivere, pojavila 2. srpnja 1954. na velikim demonstracijama protiv američke intervencije u Gvatemali.
Tom prilikom, iako u invalidskim kolicima, u lijevoj ruci držala je transparent s prikazom golubice mira, dok je desnicu podigla u zrak s čvrsto stisnutom šakom. Dana 13. srpnja 1954. Frida Kahlo pronađena je mrtva u svom krevetu u Plavoj kući, Casi Azul, u kojoj se 47 godina ranije i rodila. Lijes s njezinim tijelom, izložen u Palači likovnih umjetnosti u Mexico Cityju, Diego Rivera prekrio je komunističkom zastavom. Po vlastitoj želji Frida Kahlo je kremirana, a urna s pepelom pohranjena je u Casi Azul koja je 1958. pretvorena u muzej posvećen ovoj velikoj umjetnici i aktivistici.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
