Nordijska jela ili silver? Rezani ili u tegli? Ili ipak onaj plastični? Stigli su ti dani u godini kada je to najveća dilema i najvažnije pitanje. Koji bor odabrati. Od najmanjih smreka za 25 eura do najvećih nordijskih jela za 200, ove su godine, zar ste sumnjali, cijene porasle. Na jarunskoj tržnici snimili su i jedan primjerak za 1000 eura.
Koji se najbrže trusi, koji najljepše miriše, sve će nam to ispričati čovjek koji borove proizvodi. Gost RTL Direkta je Ivan Pokupec.
Imate li i Vi borove za 1000 eura ili ne?
Imamo cijelu plantažu koja vrijedi ukupno 1000 eura.
Znači to je pretjerana cijena, Dubai bor?
Rekli bi da da. Novi trend.
Jesu li cijene više nego lani i koji je razlog?
Cijene su nešto više kad gledam kolege proizvođače, ali i u cijeloj Europi su cijene nešto više. Mi nismo dizali cijene već dvije godine otkako smo prešli na euro. Tu je došlo do neke korekcije prije dvije godine, ali većinom cijene su iste. Cijene na tržištu u Zagrebu jesu nešto više iz razloga što su poskupjela i prodajna mjesta i trošak radnika tako da opravdano je, ali ipak ne toliko.
Koji su u Vašoj ponudi najskuplji borovi koje prodajete?
Kod nas je najskuplji bor 120 eura i to je bor od tri metra koji je rastao 14 godina i on ima opravdanu cijenu. U postotku to je 5 posto takvih božićnih drvaca.
Idemo mi na ova najvažnija pitanja: nordijska jela ili silver?
Nordijska jela je definitivno najzahvalnije božićno drvce. Ne padaju iglice ako je domaće proizvodnje, ako je svježe.
A silver? Ljudi ga vole jer je srebrenkaste boje…
Da, i ima poseban miris. Najbolji miris ima.
A koji se trusi najviše?
Obična smreka. I ona se sve manje nalazi u prodaji. Građani prelaze na nordijsku jelu.
Ali obična smreka je najjeftinija? Koje su cijene?
Kod nas je obična smreka od 10 do 15, 20 eura. Silveri su od 25, 30 do 40 eura, a nordijske jele se kreću od 35, 40 do 80 eura. Osim onih primjeraka koji su jedinstveni koji su do 100, 120 eura, ali to je jako mali postotak.
Što kažete kupcima kad Vam kaže: rezani ili u tegli?
Osobno moje mišljenje je rezano drvce jer je ono puno ekološkije nego drvce u tegli. Po meni da, jer tamo ste kupili teglu koja je od plastike dok ste božićno drvce nakon toga bacili i ono je ponovo pretvoreno u neki humus koji se koristi za prihranu itd. Ili se samelje pa završi opet u prirodi što znači da je prošlo svoj normalni prirodni proces.
Ljudi ne presade ta drvca koja kupe u teglama?
Većinu ih ne presade ili im ne uspije ili nisu možda kvalitetno presađena. A tu plastičnu posudu na kraju negdje bace.
Na što da kupci najviše pripaze? Što im preporučujete?
Definitivno da gledaju da im se drvce ne trusi, da uhvate za iglice, da povuku, da vide koja je kvaliteta tog drvca i isto tako da gledaju da što više kupuju kod domaćih proizvođača.
U kojoj mjeri je uvoz prisutan na tržištu?
Nažalost, jako puno. Moja osobna procjena da u Hrvatskoj na jednog proizvođača imamo 20 prodavača. A kod prodavača je negdje oko 60 posto definitivno dolazi iz uvoza. Europa je u deficitu s proizvodnjom i sve manje se ljudi žele baviti time i zbog toga jer je period dug. Od 8 do 12 godina treba jednoj nordijskoj jeli da naraste. Tako da je jako zahtjevno. Da biste uzgojili jednu nordijsku jelu u roku od 8 do 10 godina trebate čak preko 80 puta obići to drvce da bi ga oblikovali i da bi ono ispalo onako kakvo treba biti.
Koje najmanje pika?
Nordijska jela, a silver najviše. Lijepo miriše, ali jako pika. Trebate biti oprezni oko njega.
