U Hrvatskoj ima srednjoškolaca koji nisu čuli za Arsena Dedića i Darka Rundeka. Ima ih koji nikad nisu čuli nijednu pjesmu od Haustora ili Davida Bowieja. Nevjerojatno, ali to je istina koju nam je razotkrio psiholog Boris Jokić. Koji je zato napisao svoju prvu knjigu, glazbenu lektiru '60 otkucaja'. U kojoj tumači zašto bi svatko, bez obzira koliko imao godina, trebao znati za Oliverovu Ča je život vengo fantažija; i Love will Tear us apart od JOY Divisiona. Od Beatlesa i Boba Dylana do EKV, Josipe Lisac i TBF-a, Jokić priča o glazbenicima i pjesmama koje bi svakome trebali biti lektira.
Ne odustaje od pokušaja da reformira hrvatsko obrazovanje i da utječe na mlade hrvatske umove. Boris Jokić gostovao je u Direktu.
Stvarno ima djeca ne znaju za Haustor i Arsena Dedića? To je moguće?
Da, moguće je. Štoviše, rekao bih da gotovo nitko u hrvatskim srednjim školama ili vrlo malo zna tko je Haustor. A prošlog utorka sam bio u Bjelovaru i super su bili mladi ljudi od 2. do 4 razreda. I prije nego ću pustiti pjesmu 'Changes' od Davida Bowieja pitao sam ih je li itko od njih zna tko je bio David Bowie. Od 175 učenika samo je jedna ruka bila u zraku. A nakon što su čuli tu pjesmu 20 njih je došlo do mene i pitalo me koja je to super glazba.
Znači da širiš radosnu vijest?
Šitim radosnu vijest i to upućuje na potencijal koji suvremena glazba ima samo je treba približiti mladim ljudima.
Jako mi se sviđa tvoja teza na početku knjige: Naše obrazovanje bježi od suvremene umjetnosti….Mi smo negdje stali na Posljednjim Stipančićima
Teza je jako važna. Mi kao zemlja ne priznajemo suvremenost i suvremenu umjetnost. Jednostavno, kao da se sramimo onoga što imamo. A imamo nevjerojatne filmske režisere i režiserke, super glumice i glumce, spisateljice i spisatelje, operne pjevačice,, pop, rock, trap, rap. I ne znam što sve imamo a kao društvo zapravo to ne priznajemo. Društva i zemlje koje koje se srame svoje suvremenosti zapravo preziru dame sebe. I zato bi trebali, ako što oni u Francuskoj znaju tko je bio Serge Gainsbourg ili ne možeš završiti školu u V. Britaniji bez da si zaplesao na Elton Johna- imamo i mi nevjerojatne ljude i umjetnike na koje je zbilja trebali obratiti pažnju.
Zanimljiv je odabir pjesama. Svega tu ima. I Rage Against The Machine i Idola, i Smithsa i TBF-a. I Zabranjenog pušenja i Josipe Lisac. Kako si zapravo odabrao 60 pjesama, sigurno nije bilo lako?
Svatko tko gleda RTL Direkt neka pokuša složiti 60 pjesama i ubrzo će od toga odustati. Ovo su neki bendovi za koje ja smatram da bi ih svatko trebao čuti. Svatko tko ima 16, tko ima 26 ili 56 godina ali i 86 godina. Ima u tih 60 i onih koji slušaju mladi danas. Knjiga je za mlade, ali i za starije da malo prouče što tu sve ima i urone u te glazbene svjetove.
Ova knjiga nisu samo priče o pjesmama, nego i priče o tebi, o mladosti, o odrastanju….
To je knjiga u kojoj se ja zapravo najviše otkrivam, ali otkrivam se da mladim ljudima ali i onim starijima, ukažem da glazba može pomoći u različitim situacijama. Imate tu priče o izgubljenim prijateljstvima, o samoubojstvima prijatelja, o rastavama braka, o rođenjima, o smrti, o različitim stvarima i onim najpozitivnijim stvarima koje život nosi. Jer u svom tom sivilu, crnilu koje život nosi i koje nam se čini da prevladava zapravo zaboravljamo koliko toga dobroga ima. Ima puno dobrih ljudi oko nas i možemo imati povjerenja u njih ,a glazba nam u tome pomaže.
Zanimljivo je da su u knjizi ilustracije djece, učenika škole za primijenjenu umjetnost…
Došao sam jednog utorka pred njih 60 i rekao. Hoćete sudjelovati u jednom ludom eksperimentu? Rekao sam da ću im dati 60 pjesama i da imaju potpunu slobodu, oslikati ih i nacrtati ih. Ja nisam imao prilike vidjeti njihove slike. Oni ne znaju što sam ja zapravo napisao. Zajednički naš rad, rad tog eksperimenta je ova knjiga. Ona je posveta suvremenoj glazbi, ali i još nečem važnijem. Posveta Mladosti. O mladosti u Hrvatskoj govorimo na najgore moguće načine, a zapravo kad pogledaš i otvoriš tu knjigu, kad vidiš kako se netko tko čuje pjesmu od Azre, izrazi u vezi nje. Kako netko tko čuje pjesmu od Nine Simone koja pjeva o radosti života, zapravo tu radost i prenese likovno. Onda pogledaš i shvatiš: Ova zemlja je super zemlja. U ovoj zemlji mladi ljudi zbilja mogu sve. I umjesto da od njih odustajemo, da ih stišavamo, ako samo malo tu zagrebemo, ako dozvolimo da se uđe u taj tango, taj ples, onda ćemo vidjeti da je to najljepši mogući ples koji imamo. Hrvatska zbilja nije propala. Hrvatska je zemlja koja ima takvu snagu i kreativnost. Samo je pitanje hoćemo li je vidjeti i želimo li je vidjeti.
Hoće li ovo onda postati lektira u školama ili bi ovako trebao izgledati sat glazbenog u školi?
Ja iskreno ne bih volio da ovo ikad postane lektira. Ne zato što ovi mladi ljudi ne vole lektiru. Ja bih volio da to postane 'neka druga knjiga' ona knjiga koja se dijeli ispod klupe, koja se preporučuje prijatelju koji ne voli čitati, koja se daje frendica kad joj se raspadne brak, koji se daje prijatelju kad ima problema zdravstvenih u obitelji, koja se daje mami ili tati za sedamdeseti rođendan ili baki. To je ta knjiga. Ne živi knjiga u lektiri.Ja želim da ta knjiga živi i živi na jedan opasan način, na način da zapravo ono da provocira mlade ljude i one starije, da slušaju glazbu i da se povezuju kroz nju.
Držiš predavanja iz glazbenog i petkom na radiju, u Glazbenom kurikulumu Borisa Jokića. Rado te slušam. Uvijek tumačiš pjesme, povezuješ ih sa stvarnošću. Misliš da bi tako trebao izgledati sat glazbenog…
Pa on djelomično i izgleda tako. Puno nastavnica i nastavnika i koristi suvremenu glazbu u različitim predmetima. Glazba u kontekstu jest nešto što bi trebao biti i jest dio glazbenog. Međutim, ove pjesme se mogu koristiti za druge predmete. Mogu se koristiti za hrvatski jezik, za engleski jezik. Imaš pjesmu Talasan duljina od 'Leb i sol' Pazi ona pjeva: Koja je tvoja talasna duljina, koja je tvoja prosječna brzina. To je stvar fizike kojeg možeš na najbolji mogući način smisliti.
Nadam se da će se jednom stvarno to dogoditi da će se Leb i sol koristiti u nastavi fizike, ali znaš i sam da kod nas bilo šta novo šta se predloži…
Gledajući RTL Direkt puno bolje nego uspjeti bez stila je propasti sa stilom. Stoga za sve ove političarke i političare, jer mnoge pjesme zapravo govore o tome, kako se i njih da tako kažem mladenačkim glasom, buntom može udariti tamo gdje ih najviše boli. Upravo to glazba isto tako i čini. Znači, glazba je kreativnost. Njihovi umjetnički radovi su isto tako i izraz velike kreativnosti. I nadam se da će svatko tko uzme ovu knjigu zapravo doživjeti tu nadu u drugačiju Hrvatsku.
Koji su bendovi tvoje mladosti? Daj mi top 3
Top 3 domaćih su Haustor, Azra i EKV, a Top 3 stranih su su REM, Smiths i The Clash.
Papa Franjo je volio Edit Piaf i Elvisa i gospel i on se bavio glazbenim kurikulumom na neki način. Jučer je umro i premda je imao 88 godina i bio je bolestan za sve je to bio šok. Kakav je to svijet u kojem sada živimo, u kojem imamo Trumpa i Putina, a taj jedan razuman glas, glas pape Franje se ugasio
Papa Franjo je zbilja bio veliki čovjek, bez obzira jeste li vjernik, agnostik ili ateist. Međutim, njegove poruke, humanističke poruke, poruke protiv rata, poruke za potlačene, za siromašne, za radnike su nešto što će sigurno nedostajati današnjici i trenutku koji dolazi. Takvog čovjeka je teško zamijeniti. Međutim, i mladim ljudima i svima drugima treba reći da takvi ljudi postoje. Oni postoje u radnim kolektivima, u zbornicima, postoje u redakcijama poput tvoje. Ljudi koji obraćaju pažnju na druge, koji su, da tako kažemo, obazrivi prema drugačijima, koji su obazrivi prema onima kojima je teško - su svuda oko nas. I vrijeme je da zapravo svima njima i svima nama daje prostora da se to dobro u ljudima i dalje propagira. Papa Franjo je bio takav čovjek. Radilo se o čovjeku koji je činio dobro. Činio je dobro svakoga dana i njegov zalog bi bio sigurno da i mi to činimo. I bilo bi super da je i on bio danas na toj promociji jer bi čuo Beatlese, Elvisa i Edith Piaf.
