Papa Franjo preminuo je dan nakon Uskrsa, ostavljajući iza sebe pontifikat obilježen jednostavnošću, blizinom narodu i snažnim simboličkim porukama. Njegova smrt ne donosi samo kraj jedne ere, već i početak razdoblja bez poglavara Katoličke crkve, koje će kulminirati izborom novog pape kroz konklavu u Vatikanu. O svemu smo razgovarali s patrom Tvrtkom Barunom.
Prvotni šok je splasnuo, gledali smo njegovu poruku još jučer, a već danas nije s nama. Kakav je sada osjećaj?
S jedne strane gubitak zbog njegovog odlaska, a s druge strane duhovna sigurnost jer se to događa dan nakon Uskrsa. Dan kada slavimo pobjedu života nad smrću. Sigurnost što se tiče Katoličke crkve, ona ima toliku tradiciju i povijest stvari su uređene. Nema tu toliko izvanrednih situacija pa bilo to i ovakva.
Stigla je vijest da papa ne želi biti pokopan - prvi put nakon 300 godina - u bazilici sv. Petra nego u crkvi svete Marije Velike. Znači, 300 godina nijedan papa tamo nije pokopan. Tamo je pokopano sedam papa, ali posljednji je bio davne 1669. To jest nekakvo iznenađenje?
To je možda isto nešto u skladu s njegovim s njegovom specifičnošću, originalnošću, slobodom tom unutarnjom spram tih uobičajenih načina funkcioniranja Vatikana i Katoličke crkve. To smo vidjeli od početka njegovog pontifikata. Njegov izbor dolazi sigurno iz te pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, jer ova bazilika je jedna od četiri velike papinske bazilike. Ona je najvažnija i najveća crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji za Rimokatoličku crkvu, pogotovo za zapadno kršćanstvo. Iz tog njegovog odnosa prema Djevici, on je izabrao to mjesto kao mjesto njegovog groba.
I ponovno poslao poruku?
To je taj otklon od uobičajenih okvira, pa možda malo i klerikalnih - ono što je on znao kritizirati.
On je to govorio i otvoreno.
Tako je, pogotovo prema svećenicima biskupima kada je govorio o tom klerikalizmu. To je isto jedan mali element simboličan. Dakle, da ta njegova veličina koju je imao kao papa Franjo nije toliko bitna i njegov odnos ima tu slobodu spram tih uobičajenih formi. Njegov odnos s Marijom i pobožnost mu je bila važnija od toga da može biti pokopan u svetom Petru.
Sada smo ušli u razdoblje bez pape, što sada slijedi i kakvog Papu možemo očekivati?
Kroz četiri, pet, šest dana će biti samo sprovod. Nakon toga kreću devet dana žalovanja i molitve za papu Franju, nakon toga kreću konklave. Kreće konklava gdje se skuplja 130-ak kardinala koji su mlađi od 80 godina kako bi kroz razgovore, molitvu i na kraju glasovanje izabrali novog papu. Vjerujem da će i novi papa bit sličnih preferencija - teoloških i crkvenih kao i papa Franjo iz vrlo jednostavnog razloga. Više od 80 posto tih kardinala koji će birati novog papu su imenovani od samog pape Franje, tako da on je sigurno birao s obzirom na potrebe lokalnih crkava. Gdje su ti kardinali djelovali, ali i ono što je on sam uvidio da je potrebno za Crkvu i svijet.
Mislite da su slični njemu i da će u tom smjeru biti izbor novog pape ili možda baš suprotno?
Vrlo moguće. Ono što je nezgodno u svim ovim pretpostavkama je da, nadamo se da Crkvu vodi Duh Sveti koji nas sve može iznenaditi. Sve ove nekakve političke pretpostavke, pa čak i teološki naglasci konzervativan, liberalan, pada manje više u vodu. To smo vidjeli i kod izbora pape Franje Bergoglia kolji je bio svojevrsno iznenađenje.
