Što životne okolnosti razdvoje, uskrsni stol još uvijek uspijeva spojiti. Nakon radnih tjedana provedenih u tuđini, obitelji su ponovo na okupu.
To je i vrijeme kada se odluka o životu izvan domovine - najviše preispituje.
"Tu nam je obitelj, tu su nam najbolji prijatelji to je ono što nedostaje, ali Prag nas je naučio na ugodnu svakodnevnicu", kaže Lada Matošić Ćendo koja živi u Pragu.
U Češku je iz Splita, prije četiri godine, nju i dvije kćeri odveo suprugov posao. Tek je tada, kao i većina iseljenika, shvatila koliko potencijala Hrvatska ima, ali ne koristi.
"Nikoga ne trebate znati da biste neke stvari rješavali", kaže Lada.
Još prije 30 godina, u borbi za egzistenciju, njezin je brat s obitelji otišao u Njemačku. Kako se bliži mirovina, sve su bliže i misli o povratku iz zemlje gdje odrasta već treća generacija.
"Skeptično gledam na to da će mi se sin sa svojom mladom obitelji vratiti ovdje, a žena i ja ćemo učiniti sve da, ne samo djeca nego i unuci, imaju intenzivan kontakt s Hrvatskom, da mali može pričati hrvatski i moramo ga učiniti Hajdukovcem", kaže Gordan Matošić iz Njemačke.
Možda će navijati za hrvatski klub, ali ako se nešto ne promjeni, malo je vjerojatno da će život graditi u Hrvatskoj.
Više ih ode nego što se vrati
"Istraživanja pokazuju da su ti iseljenici koji se vraćaju uglavnom umirovljenici. Većina koja se vraća se vraća u najveće gradove ili u priobalje", kaže demograf Nenad Pokos.
Koliko se ljudi vratilo, a koliko otišlo lani - tek će se objaviti. Od 2021. do 2023. trend se nije značajno mijenjao. Gledajući prosjek godišnje se vraća oko 10 600, a odlazi oko 28 tisuća Hrvata, u dobi od 20 do 39 godina.
U toj skupini je i Lana, magistra novinarstva. Ulaskom Hrvatske u EU, mladim i obrazovanim pojedincima otvorio se niz mogućnosti. Ona je otišla zbog ljubavi i ostvarila uspješan život.
"On je otišao zbog mirovine jer je razmišljao o tome da će imati veću mirovinu nego ovdje nakon što radi nekih 40-ak godina. Zaključili smo da nam Njemačka nudi puno više. Trenutno se mislimo nikako vratiti", kaže Lana Mlakar koja živi u Njemačkoj.
Učinak poticaja za samozapošljavanje
Jer glavna prevaga za većinu sa stabilnom situacijom još uvijek je - novac. Ali sve više to postaje i sigurnost gdje je Hrvatska ipak na vrhu.
Obitelj Stanić zato se lani iz Stockholma vratila u Požegu čemu su se najviše veselila djeca.
"Evo naprimjer na rođendanu, tko ima rođendan evo jedemo slatkiše, bombone, čipseve. A u Švedskoj plastična kapa i torta od papira užas", govori Marija Stanić iz Požege.
Da mogu živjeti po vlastitim pravilima, financijski su se pripremali godinu dana, a mjera "Biram Hrvatsku" samo je potvrdila odluku. S poticajima od 7 tisuća eura za povratak i 20 tisuća za samozapošljavanje otvorili su obrt za niskogradnju.
"Teže se bilo odlučiti na povratak nego odlazak jer nam je financijski u Švedskoj bilo super. Taj je poticaj bio dobar za početak. Mi se svi koji otvaramo nešto svoje bojimo onog početka dok se posao ne uhoda, ali dobro je dok nema stalnih prihoda", kaže Antonela Stanić, povratnica iz Švedske.
Mjera je aktivna već četiri godine i u Hrvatsku je vratila oko 900 ljudi, uloženo je oko 16 milijuna eura. Najviše njih se vraća u Slavoniju i dominiraju građevinari.
"Ovih 860 poduzetnika zapošljava 1333 osobe pa možemo reći ima više učinaka i ciljeva", kaže Ante Lončar, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Ali puno manje do očekivanog, kada je mjera predstavljena najavljen je povratak tisuća iseljenika.
"Dobar dio onih koji se vraćaju traži zaposlenje, a ne samozapošljavanje. Ta mjera sigurno nije dala što se očekivalo, u pogledu svih trendova ona je zanemariva", kaže ekonomski analitičar Željko Garača.
I zato se proširuje.
Oslobađanje poreza na dohodak
"Isti ti korisnici sada mogu aplicirati na mikrokredite do 25 tisuća eura. Kroz sustav vaučera omogućujemo učenje hrvatskog jezika do C1 razine jer je to razina potrebna i za regulirane djelatnosti ako želi biti liječnik ili nešto složenije", pojašnjava Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Kao što se prije 10-ak godina događalo u Njemačkoj, sada je i u Hrvatskoj. Tržište rada preplavili su strani radnici što bi za iseljenike moglo biti i pozitivno.
"Mislim da ti strani radnici pomažu gospodarskoj dinamici i zapravo otvaraju puno kvalitetnih radnih mjesta, kaže ekonomski analitičar Garača.
Da to iskoriste od 1.siječnja ove godine, Hrvatska povratnike i potomke iseljenika koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine, oslobađa poreza na dohodak na rok od pet godina. Na prosječnu plaću od 1360 eura to je ušteda od gotovo 14 tisuća eura.
Nitko od naših sugovornika ne osporava da je posla više nego prije, ali i uz tu mjeru novca i prostora za napredak je uglavnom manje.
"Iskreno, ni to nije dovoljno kad se u Irskoj može zaraditi puno više. U Hrvatskoj treba puno vremena da vas promoviraju na poslu, dok je ovdje to bude već kroz šest mjeseci", kaže Marjan Jalšovec koji živi u Irskoj.
Nije sve u novcu, nešto je i do korupcije
Istovremeno, rast troškova u Irskoj i recesija u Njemačkoj gdje živi oko pola milijuna Hrvata, mnoge tjeraju na povratak. Zasad najviše radnike u građevinarstvu i one nižeg stupnja obrazovanja. A da ne bila riječ tek o potrebi nego želji, nisu ključne mjere, već stanje u Hrvatskoj koje je i dovelo do iseljavanja.
"Od borbe protiv korupcije, pravičnog zapošljavanja, reforma pravosuđa, reforma zdravstva, tek kad se te svari riješe ljudi će ozbiljno razmišljati o povratku", kaže Kruno koji živi u Njemačkoj.
"Potpuno si zaštićen na puno načina i svatko tko ovdje i svatko tko ovdje radi ima pravo da ako se nađe u situaciji da ne može raditi ne mora razmišljati odkud će hrana doći i gdje će živjeti", kaže Ana-Marija Hota koja živi u Irskoj.
Da bi buduće generacije odrasle ili se vratile u Hrvatsku, sva ta pitanja nad glavom moraju nestati. Ima potencijala ova država, ali se stvari u strukturi moraju promijeniti.
I tek onda obitelji diljem Hrvatske neće spajati samo blagdani i praznici.
