Dva radnika Hrvatskih autocesta smrtno su stradala u teškoj prometnoj nesreći, koja se dogodila jutros iza 9 sati na autocesti A6 između tunela Podvugleš i Čardak u smjeru Zagreba.
Što bi mogao biti uzrok ove nesreće. Radovi na autocesti su uvijek zapravo označeni?
Prije svega bi htio izraziti sućut obiteljima i kolegama poginulih djelatnika HAC-a. Za ovu nesreću ne mogu iznijeti neke precizne informacije dok ne bude gotovo službeno vještačenje nesreće, ali prema sličnim nesrećama koje su se događale na autocestama mogu reći da je uzrok bio distrakcija vozača kamiona. On iz nekog razloga nije vodio dovoljno pažnje o stanju na cesti, iz nekog razloga je prešao na zaustavni trag i na njemu je nažalost udario ophodarske službe koje je bilo tamo parkirano. Sad ta ophodarska vozila su uvijek propisno označena, tu postoje strogi standardi koji se održavatelji cesta drže, posebno na autocestama gdje su prisutne velike brzine. Znači, to su sve strogi propisi koji se uvijek poštivaju tako da ne vjerujem da je tu bila neka pogreška djelatnika HAC-a.
Autoceste su nam proglašene među najboljima u svijetu. Što je onda problem - vozačka nekultura, nepoštivanje propisa ili nešto treće?
Na prometnu nesreću može utjecati cesta, može utjecati vozilo, može utjecat čovjek kao vozač. Kod najtežih prometnih nesreća najčešće imamo udio sve te tri komponente u određenim postocima. E sad, autoceste su nam dobre, najnovije dionice su rađene po najnovijim standardima, zadovoljavaju najveće sigurnosne standarde u Europi i svijetu. Ali, naravno, cesta uvijek može biti bolja i ona se uvijek može urediti da da još dodatnu sigurnost. Kod ovakvih nesreća gdje imamo prelazak vozila na zaustavnu traku može biti korisna ona vibrirajuća traka koja daje vozaču upozorenje ako prođe s vozne trake na zaustavnu traku. Zatim kod vozila postoje razni sigurnosni sustavi. Kod ovakve nesreće bi mogao pomoć sustav upozorenja na napuštanje prometne trake koji imaju najmoderniji automobili i kamioni. A kod čovjeka uvijek može pomoć edukacija i to edukacija razumijevanje interakcije sudionika u prometu i edukacija iz prometne kulture i prometne savjesnosti.
Vidjeli smo situacije da se vozila u kvaru zaustave u tunelu - ne ispred njega, da ljudi staju na ugibalištima, okreću se ili voze u suprotnom smjeru. Kako to sve skupa spriječiti?
Često imamo slučajeve da sve to rade u nestvarnim situacijama i okolnostima gdje izlažu velikoj nesigurnosti i sebe i ostale sudionike u prometu. Neki to rade iz prometne nekulture i obijesti i kod takvih imamo mjere odnosno sankcije. HAC ima dobar sustav videonadzora koji bi se mogao iskoristiti za jednostavnije i efikasnije kažnjavanje ali na taj način možemo samo dio prekršitelja sankcionirati i spriječiti u takvim prekršajima. Mislim da je i tu puno važnija edukacija odnosno na sve moguće načine vozače educirati da su brzine od 130km/sat ekstremno visoke brzine. Da pri toj brzini vozilo u jednoj sekundi prevali 36 metara, da prosječnom vozaču otkad je uočio neku prepreku zbog koje bi recimo trebao kočiti, ili nekakvu izvanrednu situaciju pa da od početka kočenja treba 2 do 2 i pol sekunde a to je 100 metara prije prve reakcije. Znači sve su to ekstremne brzine koje zahtijevaju jako velike udaljenosti da bismo nešto odreagirali i to ljudima stalno treba naglašavati.