Naime, taj automobil koji se proizvodio u kragujevačkoj 'Zastavi'. U žargonu su ga zvali 'tristać' i bio je pravi mezimac umirovljenika Rodoljuba Ž. iz Beograda. Čuvao ga je, pazio i održavao kao da je član njegove obitelji.
Auto e kupio 1968. godine direktno iz tvornice. Nakon nekoliko godina korištenja izgledao je kao nov.
Služio se njime, ali nije pretjerivao. Kad god je mogao nešto obaviti pješice, to je i činio… Volio je sa svojom suprugom u njemu odlaziti na važne kulturne događaje u gradu, obiteljske proslave i na bliža putovanja.
Ono što je svima privlačilo pažnju je trenutak kada bi Rodoljub s dolaskom prvog snijega pokrivao svog ljubimca ceradom i ostavljao ga tako na parkingu ispred svoje zgrade sve do proljeća.
Tih 70-ih godina gradom je jezdila milicija, baš u modelu kakav je imao i Rodoljub. Bio je to zapravo još jedan razlog zbog kojeg je starac bio ponosan na svoj automobil.
No, u jednom trenutku to je postao pravi problem, piše Telegraf.
Domišljati lopovi
Naime, u prosincu 1972. godine, grupa razbojnika je u noći obila i ukrala policijski 'tristać' koji je bio potpuno isti kao Rodoljubov osim što je na njemu sa strane pisalo milicija i imao je rotacijsko svjetlo.
Jedan od lopova živio je u blizini Rodoljuba, znao je za njegove navike i dosjetio se nečega što je ovom Beograđaninu zauvijek promijenilo život.
Naime, razbojnici su u noći dovezli ukradeni policijski automobil do Rodoljubove zgrade na čijem je parkingu njegov ljubimac bio pod ceradom. Skinuli su ceradu i njome pokrili ukradeni policijski 'tristać' s kojeg su maknuli rotacijsko svjetlo. Njegovim su se autom potom odvezli.
Rodoljub je kao i svakog jutra kada bi ustao bacio pogled na svoj automobil, vidio da je sve u redu i nije previše obraćao pažnju, a ponajmanje podizao ciradu… To je činio tek s dolaskom proljeća.
Razbojnici su odradili odličan posao. Policija nije mogla pronaći svoj ukradeni automobil, jer je bio ispod cerade na parkingu, a starac nije podizao nikavu uzbunu, jer je mislio da se ispod nalazi njegov auto.
Stigli su prvi dani travnja 1973. godine. Početak proljeća i prvi sunčani dani, vrijeme da se 'ljepotan na četiri kotača' otkrije i probudi iz zimskog sna. Kad ono – šok!
Kada je maknuo ceradu Rodoljub samo što se nije onesvijestio. Ispod nje, umjesto bijelog ljepotana, bio je policijski automobil s razbijenim staklima.
Od žrtve do osumnjičenika
Umirovljenik je odmah sve prijavio policiji. Kada su policajci stigli, ugledali su svoj auto za kojim su bezuspješno tragali.
Za Rodoljubovog bijelog 'tristaća' nije bilo spasa. Policija mu je rekla da će ga pokušati pronaći, ali da je već najvjerojatnije prodan u dijelovima.
Međutim, isprva su upravo Rodoljuba sumnjičili za krađu policijskog auta sve dok im on nije pokazao dokumentaciju da je doista bio vlasnik bijele Zastave 1.300.
Rodoljub, je iz svega ovoga izvukao dvije važne pouke. Prvo, da materijalne stvari ne treba čuvati kao oči u glavi, jer to nije najvažnije u životu, a drugo da je zbog jedne takve situacije mogao i on sam nastradati i biti okrivljen za kazneno djelo koje nije počinio.
