Rekao je svima da ga frizira sestra, ali nitko nije mogao ni zamisliti da ona dolazi ravno iz divljine

Ova neobična priča započela je kada su Rubenovi roditelji spasili siroče babuna. Od tada, veza između Rubena i Cindy postala je gotovo poput odnosa pravih braće i sestara.

Cindy svakodnevno provodi vrijeme s Rubenom, tako što mu pažljivo češlja kosu, kao da traži uši – ponašanje karakteristično za babune koje im pomaže u jačanju socijalnih veza unutar čopora.

No, za Cindy Ruben nije samo čovjek, već član njezine obitelji.

"Čini se da sam ja omiljeni član našeg babunskog čopora", našalio se Ruben u videu koji je postao viralan i prikupio milijune pregleda.

Ruben nije samo farmer, već i vlasnik obiteljskog turističkog poduzeća u Namibiji, a njegovo imanje dom je mnogim siročićima iz divljine.

Osim Cindy, ondje žive i merkati, dikobrazi i mnoge druge životinje. Iako nisu kućni ljubimci, mnoge od njih biraju ostati u blizini.

Cindy je preuzela ulogu samozvane vođe među životinjama na farmi, a posebno se sprijateljila s Penny, dikobrazom kojeg je jednom čak nosila u naručju, nesvjesna što zapravo drži.

Njihovo prijateljstvo još je jedan dokaz kako životinje mogu stvoriti nevjerojatne i neočekivane veze, bez obzira na vrste.

Za Rubena, ljepota svega leži u činjenici da su ove životinje slobodne otići kad god požele. No, kako kaže, "Najbolji dio je što se uvijek vraćaju."

Babuni, veliki kopneni majmuni koji nastanjuju Afriku i Arabiju, dijele s ljudima iznenađujuću genetsku sličnost – oko 94 posto našeg DNK-a.

Unatoč toj bliskoj vezi, odnos između ljudi i babuna je kompleksan, obilježen i koristima i sukobima.

Široko su poznati po svojoj sklonosti upadanja na poljoprivredna zemljišta, gdje mogu prouzročiti značajnu štetu.

Posljedice takvih upada nisu ograničene samo na neposredni gubitak uroda; one često rezultiraju dugoročnim ekonomskim gubicima za poljoprivrednike, tako što utječu na njihovu egzistenciju te potencijalno ugrožavaju prehrambenu sigurnost lokalnih zajednica.

U svojoj neprestanoj potrazi za hranom, babuni često pribjegavaju pretraživanju ljudskog otpada.

Babuni, vođeni svojim izvanrednim njuhom i znatiželjom, često razbacuju sadržaj kanti za smeće po ulicama i dvorištima, te stvaraju nered koji zahtijeva dodatno čišćenje i održavanje.

Još važnije, ovakvo ponašanje može dovesti do širenja različitih bolesti. Naime, babuni mogu postati prenositelji patogena prisutnih u ljudskom otpadu, tako što potencijalno šire zaraze kako među svojom populacijom, tako i među ljudima.

U određenim područjima gdje je interakcija između ljudi i babuna učestala, ovi primati su razvili naviku prisutnosti ljudi u svom okruženju. Međutim, ova familijarnost može dovesti do problematičnog ponašanja.

Naime, mogu postati iznimno agresivni, posebice u situacijama kada percipiraju prijetnju svojoj sigurnosti ili teritoriju.

Ova agresivnost je često rezultat dugotrajnog procesa habituacije na ljudsku prisutnost, ali i neprikladnih praksi poput redovitog hranjenja od strane ljudi.

Takvo ponašanje može eskalirati u fizičke napade, pri čemu babuni mogu koristiti svoje oštre zube i snažne udove.

Ova situacija predstavlja ozbiljnu opasnost za lokalnu zajednicu, s posebnim rizikom za najranjivije članove društva.

Djeca, zbog svoje manje veličine i smanjene sposobnosti obrane, mogu biti posebno ugrožena. Starije osobe, s druge strane, zbog smanjene mobilnosti i potencijalno slabijeg zdravlja, također su izložene povećanom riziku od ozljeda u slučaju susreta s agresivnim babunom.

Ovakvi incidenti ne samo da predstavljaju neposrednu fizičku opasnost, već mogu imati i dugoročne psihološke posljedice na žrtve i zajednicu u cjelini, čime stvaraju atmosferu straha i nepovjerenja prema ovim inače fascinantnim primatima.

Jedan od ključnih problema predstavlja hranjenje babuna. Time ih ljudi navikavaju na ljudsku hranu, što stvara njihovu ovisnost i potiče ih na sve odvažnije ponašanje u potrazi za njom, a to često dovodi do agresivnih reakcija.

Kako bismo smanjili sukobe i osigurali skladniji suživot između ljudi i ovih iznimnih primata, važno je prestati ih hraniti, omogućiti im odgovarajuća staništa te educirati ljude o važnosti očuvanja njihove prirodne ravnoteže.