U kineskom gradu Nanjingu, glavnom gradu pokrajine Jiangsu, goleme hrpe napuštenih bicikala strše na rubovima grada poput distopijskih spomenika propaloj industriji dijeljenja bicikala.
Pogledajte kaotičan prizor: Nazivaju ga 'grobljem', možete li prepoznati o čemu je riječ?


Ono što su nekoć bili simboli moderne, ekološki osviještene mobilnosti, danas su postali "biciklistička groblja", kako ih nazivaju mještani – tihe i moćne opomene o neodrživom rastu dijeljene ekonomije.

Između 2016. i 2018. godine, Kina je bila svjetski predvodnik u području bike-sharinga, s kompanijama poput Ofo, Mobike i Bluegogo koje su doslovno preplavile ulice milijunima bicikala.

Ideja je bila jednostavna i plemenita: olakšati svakodnevni gradski prijevoz i smanjiti emisije CO₂, bez potrebe za osobnim automobilima.

Nanjing, kao jedan od ključnih gradova u istočnoj Kini, bio je među prvima koji su objeručke prigrlili ovaj novi oblik urbane mobilnosti.

No, kako to često biva, iza idealističkih slogana skrivali su se nepripremljeni sustavi, manjak regulacije i neodrživi poslovni modeli.

Nakon početnog entuzijazma uslijedio je kaos. Višak bicikala, nekontrolirano širenje i financijski kolaps brojnih kompanija ostavili su iza sebe nepregledne hrpe napuštenih bicikala.

Procjene lokalnih vlasti govore o stotinama tisuća bicikala koje nitko više ne koristi. U međuvremenu, grad se suočava ne samo s narušenom urbanom slikom, već i s ozbiljnim ekološkim izazovima.

Fotografije s lica mjesta prikazuju kaotične hrpe crvenih, žutih i srebrnih okvira, s volanima i kotačima koji se međusobno isprepliću u nepreglednoj gomili.

Lokalne vlasti nisu ostale potpuno bespomoćne. Dio bicikala je recikliran – metal se koristi za izradu novih proizvoda, dok se plastika i gume nastoje zbrinuti na prihvatljiv način.

Neki umjetnici su čak od napuštenih bicikala stvorili umjetničke instalacije koje građanima šalju snažnu poruku o potrebi održivog razvoja.

Sudbina dijeljenih bicikala u Kini, a osobito u Nanjingu, služi kao važna lekcija svima koji vjeruju da se tehnološke inovacije mogu širiti bez razmišljanja o posljedicama.

Dijeljena ekonomija svakako može imati pozitivne efekte, ali bez odgovorne regulacije, dugoročnog planiranja i kontrole, čak i najplemenitije ideje mogu završiti kao – otpad.









