Ako ste djeca 90-ih, sigurno se sjećate: Evo kako su izgledale uskrsne čestitke prije mobitela

Uskrsne čestitke devedesetih bile su vizualna eksplozija boja i optimizma. Dominirali su vedri, često naivno oslikani motivi koji su instantno asocirali na proljeće i blagdan.

Pisanice - Neizostavni simbol Uskrsa, ove šarene i umjetnički ukrašene ljuske jaja predstavljale su pravu riznicu kreativnosti i tradicije. Prikazivane su u bezbroj varijacija, čime su odražavale bogatu kulturnu baštinu i osobni umjetnički izričaj stvaratelja.

Od tradicionalnih, bogato ukrašenih narodnim motivima koji su prenosili drevne simbole i vjerovanja, preko jednostavnih cvjetnih uzoraka inspiriranih buđenjem proljeća, do modernijih, stiliziranih ili čak apstraktnih interpretacija koje su odražavale suvremene umjetničke trendove - svaka pisanica bila je jedinstveno umjetničko djelo.

Tradicionalne pisanice često su bile ukrašene geometrijskim uzorcima, biljnim motivima poput stabla života ("vazon") ili cvjetova, te životinjskim simbolima, svaki sa svojim duboko ukorijenjenim značenjem.

U kontekstu uskrsnih čestitki 90-ih, pisanice su često bile prikazivane u kompozicijama koje su dodatno naglašavale blagdanski ugođaj. Često su bile grupirane u pletenim košaricama, što simbolizira obilje i darežljivost sezone, ili pak umjetnički razbacane po svježe zelenoj travi, čime evociraju osjećaj proljetnog piknika i obiteljskog okupljanja na otvorenom.

Simpatični dugouhi vjesnici proljeća bili su omiljeni, posebice na čestitkama namijenjenima djeci, ali i odraslima.

Prikazivani su kako boje jaja, nose košare pune slatkiša ili se veselo igraju među proljetnim cvijećem.

Njihovi izrazi lica često su bili dražesni i pomalo nespretni, tipični za ilustracije tog doba.

Tulipani, narcise, zumbuli, visibabe, jaglaci – čitave cvjetne livade krasile su čestitke, čime su simbolizirali buđenje prirode, novi život i optimizam koji Uskrs nosi.

Boje su bile jarke – žuta, zelena, ružičasta, plava.

Za one koji su željeli naglasiti duhovnu dimenziju blagdana, tu su bile čestitke s prikazima križa, uskrslog Krista, anđela, janjeta ili golubice mira.

Ovi motivi često su bili decentniji, u nježnijim tonovima, ponekad sa zlatnim ili srebrnim detaljima.

Čestitke su najčešće bile izrađene od čvršćeg kartona, ponekad s blago sjajnom ili reljefnom teksturom.

Dolazile su u različitim formatima – od malih, jednostavnih kartica do većih, preklopnih modela koji su nudili više prostora za poruku.

Nisu bile rijetkost ni čestitke nepravilnih oblika, primjerice izrezane u obliku jajeta ili zeca.

Poseban šarm davali su im detalji: svjetlucavi prah koji bi ostajao na prstima, reljefni otisak koji je motivima davao trodimenzionalnost, satenske vrpce provučene kroz rupice ili zalijepljene kao ukras.

Sve je to pridonosilo osjećaju da u rukama držite mali, pažljivo izrađeni predmet.

Slanje čestitki bio je proces koji je zahtijevao vrijeme i trud, ali upravo je to davalo posebnu vrijednost cijelom običaju.

Sve je počinjalo odlaskom u kupovinu. Pregledavanje desetaka različitih dizajna, biranje one "prave" za baku, tetku, prijatelja iz drugog grada... bio je mali ritual.

Nakon odabira, slijedio je najvažniji dio – pisanje poruke. U doba bez "copy-paste" opcija, svaka je poruka bila jedinstvena, ispisana rukom, kemijskom olovkom ili finim flomasterom.

Uz standardne želje poput "Sretan Uskrs tebi i tvojoj obitelji!", često su se dodavale i osobne rečenice, kratke novosti iz vlastitog života ili pozdravi ostalim članovima obitelji.

Ispisane čestitke pažljivo su se stavljale u kuverte, na koje je trebalo čitko ispisati adresu primatelja i zalijepiti poštansku marku.

Posjet Hrvatskoj pošti radi slanja bio je uobičajen prizor pred blagdane. A onda – čekanje.

Iščekivanje poštara tih dana bilo je ispunjeno posebnom znatiželjom. Hoće li danas stići koja čestitka? Od koga? Svaka šarena kuverta izvađena iz sandučića bila je mali događaj, izvor iskrene radosti.

Uskrsne čestitke devedesetih bile su mnogo više od formalnosti ili običaja. One su bile opipljivi dokaz da netko misli na vas.

U vrijeme kada telefonski pozivi na daljinu nisu bili jeftini, a internet i mobiteli tek u povojima ili nedostupni većini, čestitka je bila vitalan način održavanja kontakta s rodbinom i prijateljima koji su živjeli u drugim gradovima ili čak državama.

Bile su znak da veza postoji te da udaljenost nije prepreka za dijeljenje blagdanske radosti.