RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York.
Među 1316 putnika, od kojih je 818 izgubilo živote u ovoj užasnoj i nezapamćenoj nesreći, bilo je i više Hrvata koji su dolazili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dijaspora.hr prenosi popis onih koji su, nažalost, izgubili život:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
- Čačić Jago/Grga, 18, neoženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
- Čačić, Luka, 38, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
- Čačić, Manda, 21, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.
- Čačić, Marija, 30, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.
- Čalić, Jovo, 17, neoženjen, Breznik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.
- Čalić, Petar, 17, neoženjen, Brezik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.
- Čor, Bartol, 35, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.
- Čor, Ivan, 27, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.
- Čor, Ljudevit, 19, oženjen, Kričina, išao u St. Louis, Missouri.
- Čulumović, Joso, 17, neoženjen, Lipova Glavica, išao u Hammond, Indiana (on se ukrcao pod imenom Ećimović).
- Dakić, Branko, 19, Gornji Miholjac, posmrtni ostaci nikada nisu nađeni
- Dika, Mirko, 17, neoženjen, Podgora (Crikvenica?), išao u Vancouver, Kanada.
- Dimić, Jovan, 42, oženjen, Ostrovica, išao u Red Lodge, Montana.
- Draženović, Josip, 33, oženjen, Hrastelnica, išao u New York. Njegovo tijelo pronašao je brod MacKay Bennett i položeno je u more 21. travnja 1912.
- Hendeković, Ignjac, 28, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania. Putuje s Matildom Petranec. Njegovo tijelo je pronašao brod MacKay Bennett,, pokopano je 10. svibnja 1912. u katoličkom groblju Mount Olivet, Halifax.
- Karajić, Milan, 30, oženjen, Vagovina, išao u Youngstown, Ohio.
- Orešković, Jelka, 23, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Marijom Orešković).
- Orešković, Marija, 20, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Jelkom Orešković. Marijina majka je kasnije primila L50 od Mansion House Titanic Relief Fund).
- Orešković, Luka, 20, oženjen, Konjsko Brdo, išao u South Chicago, Illinois (putuje s Marijom i Jelkom Orešković).
- Pavlović, Štefo, 32, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania.
- Petranec, Matilda, 28, udovica, Vagovina, išla u Harrisburg, Pennsylvania (putuje s Ignjacom Hendeković. Njezina putna karta pronađena je na tijelu g. Hendekovića.
- Pocrnić, Mate, 17, neoženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).
- Pocrnić, Tomo, 24, oženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).
- Smiljanić, Mile, 37, Pisač kod Udbine, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su bili i pronađeni, nisu nikad identificirani.
- Stanković, Ivan, 33, neoženjen, Galgovo, išao u New York. Na internetu se može pronaći da je Stanković već prije bio u Americi
- Strilić, Ivan, 27, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
- Turčin, Stjepan, 36, oženjen, Bratina, išao u Youngstown, Ohio.
- Ovom popisu možemo dodati i ime svećenika benediktinca Josipa Perušića (Josef Peruschitz) koji je rođen 1871. u Njemačkoj (Bavarska), ali hrvatskog je podrijetla. On je putovao u Minnesotu da bi preuzeo dužnost ravnatelja tamošnje srednje škole. Poznato je da je odbio ući u čamac za spašavanje da bi dao prednost suputnicima da spase život.
Bilo je onih koji su preživjeli
Ovo je popis onih koji su preživjeli:
- Ivan Jalševac, 29, Topolovac. Žena mu Kata ostala je u njegovu rodnom selu. Išao je u New York, ali poslije spašavanja pošao je u Galesburg, Illinois, gdje mu je živio prijatelj Franjo Karun. S vremenom Jalševac se vratio u Hrvatsku i umro je 1945. u rodnom selu.
- Nikola Lulić, rođen 24. veljače 1883. u selu Konjsko Brdo u Lici. Pobjegao je iz austrijske vojske 1902. i otišao u Ameriku. Živio je u Chisholmu, Minnesota i radio u rudniku “Alpena Mine”. Ujesen 1911. vratio se u Hrvatsku posjetiti obitelj, ženu Martu i dvoje djece. Budući da je već bio nekoliko godina u Americi, kada je pošao nazad služio je kao neslužbeni vodič drugim iseljenicima koji su mu zauzvrat platili putnu kartu. Ukrcao se na Titanik u Southamptonu i pošao u Minnesotu. Poslije brodoloma, Lulića je spasila Carpathia, na kojoj je bio velik broj hrvatski mornara.
- Po dolasku u New York, Lulić je umjesto u Minnesotu otišao ujaku Rossu Rosiniću u Chicago, Illinois. Poslije Prvog svjetskog rata Lulić se vratio u svoj rodni kraj i bavio se poljoprivredom. Ali, kako se od tog nije moglo živjeti, išao je više puta između dva svjetska rata u Francusku kao sezonski radnik.
- Lulića žena Marta umrla je dosta rano i on se sam brinuo za brojnu djecu iz svoja dva braka. U starijim danima živio je dosta samotno i umro je 1962. u Perušiću, u kući svoje najmlađe kćerke Mare (*Milan Gnjatović, u pjesmi “Potonuće broda Titanica”/Narodna američka Pjesmarica. St. Louis: Ivan Sikočan, 1913., spominje ga netočno kao Nikola Lukić).
- Mara Osman, 31, udata, Vagovina, išla je u Harrisburg, Pennsylvania. Poslije brodoloma spasio ju je brod Carpathia. Nakon dolaska u New York (18. lipnja 1912.) otišla je sestri Rudolphi Paulovich u Steelton, Pennsylvania (u imigrantskom uredu piše da je neudata i da je Poljakinja). Gore spomenuti Gnjatović u svojoj pjesmi navodi Maru kao jednu od troje Hrvata koji su preživjeli tragediju Titanika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa