U malenom dalmatinskom mjestu Tijarica pas Bruno postao je simbol vjernosti i ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti. Otkako je njegov vlasnik preminuo, Bruno ga još uvijek neumorno traži tako što šeta centrom mjesta i obilazi groblje pored crkve sv. Duha.
Da vam srce pukne od tuge: Psić Bruno iz srca Dalmacije ne odvaja se od vlasnikova groba


Mještani su brzo primijetili Bruninu tugu i odanost. Svakodnevno dolazi do groblja, sjeda pokraj groba i provodi ondje trenutke u tišini.

Ovakve priče podsjećaju na iznimnu povezanost između ljudi i pasa, na odanost koja nadilazi život i smrt.

Psi, poznati po svojoj odanosti i ljubavi, razvijaju duboke veze sa svojim ljudima. Gubitak te veze može biti zbunjujuć, tužan i težak period, čak i ako brigu o životinji preuzme neki drugi čovjek.

Iako možda ne razumiju koncept smrti u potpunosti, oni itekako osjećaju gubitak.

Američki kinološki klub navodi da psi doživljavaju tugu kroz promjene u ponašanju koje su značajno drugačije od njihove uobičajene rutine. Promjena rutine, nedostatak poznatih osjeta (poput vida, zvuka ili mirisa vlasnika) – sve to im ukazuje da se nešto promijenilo.

Mogu pokazivati znakove stresa kao što su dahtanje, cviljenje, lajanje, nemir, gubitak apetita, gubitak energije ili pretjerana privrženost.

Iako ne postoji znanstveni konsenzus o tome, mnogi vlasnici vjeruju u duhovnu povezanost između psa i čovjeka koja nadilazi fizičku smrt. Neki vjeruju da ovi ljubimci mogu "posjetiti" svoje vlasnike u snovima ili da se njihova prisutnost može osjetiti na druge načine. Postoje brojna svjedočanstva o psima koji su pokazivali znakove prepoznavanja preminulog vlasnika, čak i godinama nakon smrti.