Arheološki lokalitet Stari grad Pakrac ovih dana nalikuje na holivudske filmove. Međutim, junaci filma nisu glumci već - pravi arheolozi na čelu s kustosom pakračkog muzeja Krešimirom Vacekom. Vacek i kolegica Tea Lokner doduše ne moraju tragati za blagom jer Pakrac leži na pravom malom povijesnom bogatstvu.
Nedavno otkriće savršeno očuvanog sarkofaga, o kojem smo pisali, otvorilo je mnogo pitanja i oduševilo arheologe, a kad su ga otvorili uslijedio je šok. Pronađen na dubini od pet metara, prema procjeni iz 13. stoljeća, sarkofag je u sebi skrivao ljudski kostur bez glave. Na mjestu gdje je trebala biti ljudska glava, pronađena je životinjska čeljust, vjeruje se od konja. Neobičan kostur ukazuje na - vampirizam! U međuvremenu je otkriveno mnogo detalja. Konačne odgovore imat će nakon opsežne antropološke analize i konzervacije, odnosno rekonstrukcije lijesa, ali s arheološke strane - vampirizam je potvrđen.
Kako je objasnio Krešimir Vacek, u to vrijeme ljudi su vjerovali da osobe koje su za života bile zle, nakon smrti progone žive i donose im nesreću. Zato su ih nakon smrti često sakatili. Skelet iz sarkofaga bio je krupnija osoba iz, vidljivo po vrijednom sarkofagu, višeg staleža. Sarkofag je izrađen u formi krova na dvije vode s daskama mjestimično debelim preko 10 centimetara.
"Za ovakav lijes-sarkofag nemam trenutno paralela u literaturi jer je jedinstven nalaz. Možda ih je bilo i na drugim mjestima, ali nisu očuvani, što ne umanjuje vrijednost. Ovakav izuzetan sarkofag, potvrdio je visok status pokopane osobe. Otvaranjem lijesa, što je uobičajeni metodološki korak u arheološkom istraživanju, uočili smo da pokojniku nedostaje glava, a umjesto nje pronašli smo ostatke krupnije životinjske čeljusti za koju pretpostavljamo da je konjska, što će se dodatno proučiti prilikom bioarheološke analize", objašnjava nam Vacek.
Ono što je posebno interesantno je zašto je tako luksuzan ukop izvršen na sjevernoj strani groblja, koje nije bilo omiljeno u Srednjem vijeku. Najpopularnije mjesto za ukop bilo je unutar crkve, a zatim na južnoj strani. To je zato što se u to vrijeme vjerovalo kako će Krist doći s izlazećim suncem na Istoku te uskrsnuti sve mrtve koji će potom ići na posljednji sud. Zbog toga svi pokojnici "gledaju" prema istoku. Vjerovali su da će prvi ustati oni pokopani blizu svetaca ili blizu oltara zatim oni na istoku, jugu, zapadu, a zadnji na redu će biti oni pokopani na sjeveru.
"Ako se nekog smatralo vampirom ili slično, pokopali bi ga znatno dalje od crkve, ili iza ograde groblja. Međutim ovaj pokojnik, osim što je zakopan u luksuznom lijesu ipak ima tragove sakaćenja, što je tipičan postupak u borbi s vampirizmom, i upućuje na to da iako je osoba bila cijenjena, ipak je strah da se vrati među žive bio znatno veći", kaže naš stručnjak i naglašava kako je posebno zanimljivo da se to moglo dogoditi na posjedu koji od ranog 13. stoljeća drže francuski križarski viteški redovi, što dokazuje arhitektura crkve-posebice francuski stil ukrašavanja, a kasniji povijesni izvori u 14. stoljeću potvrđuju da je Stari grad u posjedu Ivanovaca, iako su ivanovci dobili sve templarske lokalitete nakon ukinuća.
Inače, Puchruch, koji je bio jedan od naziva Pakraca, spominje se 1256. u kontekstu prve hrvatske kovnice novca. Iako nije istaknut vlasnik grada, nego se spominju križari postavila se teza kako su templari osnovali grad i za kralja kovali novac.
"Osim nekog nama nepoznatog razloga zbog koga su suvremenici pokojnika deklarirali kao vampira i njegov ukop oskvrnuli, arheološki možemo ukazati na neke od neobičnih pojava na ovom srednjovjekovnom groblju: Prvo je svakako to što se neke od poganskih praksi pojavljuju na posjedu crkvenog viteškog reda, odnosno križarskog reda", kaže stručnjak.
Na nalazištu su pronađene i lomače kojima se nastojalo "očistiti groblje" negdje u periodu ranog 14. stoljeća koje isto nisu spojive s ovakvom vrstom groblja.
"Možemo pretpostaviti zašto je došlo do ovakve rigorozne prakse. Jedna pretpostavka je povijesna. Na pakračkom području, koja je bilo jedno od 'vrata u središnji dio Slavonije' dolazilo je do brojnih sukoba, a tako i do bolesti što su suvremenici mogli atribuirati pojedinim vampirima", kaže Vacek.
Velika poplava i intenzivno plavljenje tog područja od 13. do 15. stoljeća rezultirali su muljem koji je očuvao drvene predmete, ali i donio brojne bolesti stanovnicima te utjecao na migracije. Došlo je i do neobične pojave "pomicanja pokojnika" izazvanim plavljenjem, ali u slučaju sarkofaga nije zabilježeno pomicanje, jer je sanduk sa svih strana čvrsto zabrtvljen debelim daskama.
"Naime, zbog plavljenja i viskoznosti mulja u koji su ukopani, pokojnici koji se nisu dekompozirali u pojedinim slučajevima pomakli su se van lijesa pa bih kasnije skelet pronašao djelomično izvan lijesa ili s pomaknutim dijelovima lijesa", kaže Vacek i objašnjava da su se oni koji su pokapali "vampira", pobrinuli da se to ne dogodi.
"Postavljeno je veliko kamenje uz gornju i donju stranicu lijesa, kako bi pojačali pritisak te onemogućili "izlazak" pokojnika. Vrlo je vjerojatno kako se ovaj fenomen pripisivao vampirima pa su provedene mjere od strane prestrašenog stanovništva", kaže.
Primjeri "protuvampirske" prakse, objašnjava nam stručnjak, poznati su iz prapovijesti, odnosno mlađeg kamenog doba još na Bliskom Istoku u pokopima koje vezujemo za formaciju prvih naselja, odnosno gradova. Postoje pokojnici kojima su kamenje i opeke stavljanje na prsa i glavu kako bi ih se onemogućilo da izađu iz grobova. Ista praksa pojavila se i 6000 godina kasnije, u Srednjem vijeku.
Neke od najstarijih spomena vampira nalazimo u antičkoj Grčkoj, Zvali su ih mitskim bićima - "vourkolakas" koji mnogo više odgovaraju opisu koji danas definiramo gulove, vukodlake ili slična stvorenja, ali ljudi prije nisu previše pravili razliku. Isti primjer imamo i iz 18. stoljeća u Pakracu gdje jedan izvor navodi vukodlaka imenom Vampir koji živi u napuštenoj drvenoj kapelici na starom groblju. Također, još jedan zapis govori o Djevi koju nazivaju Kuga, a noćima se viđa oko starog rimskog spomenika na jednom polju te ljudima donosi nesreću. Radi se o rimskoj steli maurskog vojnika. Taj spomenik trenutno je u pakračkom muzeju. Protuvampirska praksa pronađena je i na grobljima u Poljskoj.
Osim drvenog sarkofaga na lokalitetu Stari grad Pakrac pronađeno je do sada 40-ak očuvanih ili dijelom očuvanih drvenih lijesova, koji nisu istrunuli u zemlji jer su bili ukopani u muljevito tlo, nastalo naplavljivanjem terena. Ovakvi nalazi iznimno su rijetki u Europi, posebno ovako stari iz brojnih razloga. Lijesovi su obično rađeni u formi pravokutnog drvenog sanduka stranica izrađenih od jedne daske ili više njih, te su iste spojene drvenim klinovima ili moždanicima, ali do sada nije zabilježen ovako luksuzni drveni lijes ovakve forme.
Svako otkriće koje otkriva neku povijesnu tajnu za arheologa je posebno zadovoljstvo, a Vacek se prisjetio nekih svojih najznačajnijih.
"Arheologu je teško odrediti koje otkriće svrstati u najveće ili najbitnije, ali svaka pojava koja odudara od uobičajenog stvara ushit i kod voditelja terena i svih prisutnih radnika. Posebice ako se radi o općenito vrlo rijetkoj pojavi poput ove. Neke od najvećih ushita u karijeri doživio sam prilikom otkrića novih gradišta i gradina, utvrđenih naselja, utvrda koje nisu bile poznate do prije, kojima obiluje pakračko područje, ali malo koje otkriće može nadmašiti ona koja smo zabilježili ove godine. Prvi veliki pronalazak ove godine bio nam je zlatni mletački dukat uzidan u temelj crkve (1328.god), pa su uslijedili pronalasci očuvanih grančica vinove loze iz 15. stoljeća i sada ovaj spektakularni sarkofag s neobičnim ukopom. Ne mogu reći da me nije iznenadio i pronalazak dva hrastova panja s očuvanom korom i korijenjem iz 13. stoljeća, trajno konzerviranom u mulju. Sada kada se prisjećam spektakularnih nalaza, mogu reći da ih je bilo i prošle godine, a trebam izdvojiti: pločicu s prikazom Kristovog naličja iz ranog 16. stoljeća, zidarske oznake na zidu crkve iz ranog 13. stoljeća te kamenog ulomka s grafitom, scenom koja prikazuje gradnju crkve ili plan gradnje, iz kasnog 15. stoljeća. Mogao bih dugo nabrajati, ali samo zato što već više godina imamo vrlo duge arheološke sezone, koje traju i više od pola godine, te se na različitim lokalitetima susrećemo s vrijednim pronalascima, ali do sada se oni po svojoj količini i znanstvenoj vrijednosti ne mogu usporediti s onima iz Starog grada u Pakracu", ponosno kaže Vacek.
POGLEDAJTE VIDEO: U Vinkovcima otkriće da je sakrofag od kojeg se puno očekivalo - odavno otkrio netko drugi i opljačkao