RUKA KOJA NE POSTOJI: /

'Ledeni stisak me prožeo do kosti. Ali to nije bilo ono najgore'

Image
Foto: Thinkstock

Prošlo je 6 mjeseci od nesreće. Sjećam se jer mi je Elizabeth pomagala napisati ime na rođendansku čestitku za našu kći Jenny.

11.10.2015.
20:50
Thinkstock
VOYO logo

Prvi susret

Usredotočio sam se na pisanje kako bi žena radila što manje. I ttada sam to osjetio prvi puta. Ne govorim o fantomskom osjećaju nepostojećeg lakta kako se oslanja o stol, na to sam već navikao iako je povremeno bilo bolno. Ovaj osjećaj je bio kratak, ali dovoljan da me preplaši. Trznuo sam ruku koja je još držala olovku i moj i suprugin trud je otišao u vjerat – potpis je ipak postao žvrljotina. Osjećaj je bio nježan, ali hladan. Manje kao led, više kao duboka porezotina, kada je unutrašnjost tijela izložena zraku kojeg nikada ne bi trebala "sresti. Kad me Elizabeth pitala što je bilo, jednostavno sam slegnuo i rekao joj kako je samo u pitanju neočekivan bol u ruci za koju sam vjerovao da je stisnuta u šaku. Iako ni šake ni ruke nije bilo.

Fantomska ruka oko fantomske ruke

Idući put me probudilo. Spavao sam na trbuhu, s fantomskom rukom koja visi s kreveta. Tako sam spavao od kad znam za sebe, i kadea sam prvi put osjetio mislio sam da mi je ruka utrnula i da sam osjećao trnce koje sam toliko puta prije osjetio. No sada ruke više nije bilo. Kada sam u polusnu pokušao otvoriti i stisnuti šaku, razbudio sam se i sjetio kako nemam ruku koju bih otvorio. No hladan osjećaj u fantomskoj ruci je ostao. Zadržao se dovoljno dugo da osjetim jasan osjećaj prstiju koji drže moju nepostojeću ruku. Lijeom rukom sam se prebacio na leđa, ali osjećaj je ostao. Pitao sam se koliko dugo me je nevidljiva ruka držala za moju fantomsku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Probudio sam ženu i sve joj objasnio, no ona je bila uvjerena da je sve to dio procesa oporavka. Dok mi je ona govorila svojim smirujućim suosjećajnim glasom, osjetio sam kako se prsti jedan po jedan miču s moje fantomske ruke, prekidajući ledenu torturu.

Noć koja je promijenila sve

Osjećaj me podsjetio na nesreću. Bila je mećava i Elizabeth je vozila. Kako se približavao kamion, auto je otklizao. Ona se svim silama trudila držati auto pod kontrolom, ali djelovalo je kao da ima vlastitu volju. Zgrabio sam volan, auto se vrtio sve dok se nije zaustavio, i kamion nas je udario. Ruka mi je bila smrskana od udarca, ali moja žena i kći su bile uredu. Osjećaj krvi koja lipti iz tijela vas ohladi do kostiju, a upravo je tako djelovao i stisak tog bića oko moje fantomske ruke.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neočekivana sloboda

Mjesecima se pojavljivao, bez razloga ili povoda. Liječnici su rekli da je to tek osjećaj fantomskog uda i da se to moglo očekivati. Nitko nije mislio da nešto nije u redu. Ledeni stisak ponekad je trajao danima i tada bih ostajao u krevetu gledao TV i nastojao ignorirati sisak oko mog zapešća, trudio sam se ne razmišljati o tome što me drži. Ponekad je stisak opustio da bi se već idući trenutak vratio, kao da se ruka koja ne postoji umorila od držanja moje ruke koja ne postoji. Jednog dana je prestalo. Mjesec dana, možda nešto dulje, ništa se nije događalo. Konačno sam se riješio nepoznatog bića koje me pratilo, konačno sam bio slobodan. Svi smo nekako živnuli. Posvuda smo odlazili, od zabavnih parkova do parkova prirode. Činilo mi se kao da je vječnost prošla od posljednjeg puta kada smo se zabaljali zajedno, kao obitelj. Uživao sam u svakom trenutku, zahvalan što smo te noći izgubili tako malo, a mogao sam izgubiti sve.

Poljubac preko stakla

Ponovo smo otvorili kafić, i moja supruga je radila ono što voli. Kći i ja smo bili u kafiću, bilo je vrijeme zatvaranja. Sjedili smo na terasi, a Elizabeth je sređivala blagajnu. Pričali smo o maloj maturi. Došla je , zaključala lokal i pitala želimo li s njom u banku položiti novac. Jenny je radosno poskočila – znala je da je pored šaltera stajala zdjela s bombonima. "Zagrijat ću auto" rekao sam pokušavajući dohvatiti ključeve iz džepa. Žena me otpratila do auta, poljubila me u obraz, a potom i kroz staklo kad sam zatvorio vrata. Krenule su uz auto kad sam ga ugledao u retrovizoru. Kamion je jurio cestom , ravno na moju ženu i kći. Zaurlao sam i pokušao otvoriti vrata da gurnem nju i Jenny. No ruka koja ne postoji me snažno povukla za ruku koja ne postoji u suprotnu stranu. Opirao sam se i urlao ali uzalut. Poljubac preko prozorskog stakla bio je posljednji. Ruka me više nikada nije pustila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo