Pariz, grad svjetlosti i romantike, krije mračnu tajnu ispod svojih živopisnih ulica. Duboko ispod površine, u labirintu podzemnih tunela, leže katakombe Pariza - jedno od najneobičnijih i najjezivijih mjesta na svijetu.
Ovaj fascinantni podzemni grad mrtvih privlači stotine tisuća posjetitelja godišnje nudeći jedinstveno i pomalo uznemirujuće iskustvo.
Povijest katakombi
Katakombe Pariza nastale su kao rješenje za dva problema s kojima se grad suočavao u 18. stoljeću. Prvi je bio prenapučenost gradskih groblja, posebno groblja Les Innocents, koje je nakon stoljeća korištenja postalo ozbiljna prijetnja javnom zdravlju.
Drugi problem bio je urušavanje napuštenih kamenoloma ispod grada.
Odluka o premještanju kostiju iz gradskih groblja u napuštene kamenolome donesena je 1785. godine. Proces premještanja započeo je 1786. godine i trajao je gotovo 12 godina. Tijekom tog razdoblja, kosti više od šest milijuna Parižana premještene su u ove podzemne hodnike.
Danas su katakombe Pariza jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija grada. Posjetitelji mogu istražiti oko 1,5 kilometara tunela i hodnika ispunjenih kostima i lubanjama.
Uređenje katakombi
Isprva su kosti bile samo nabacane u tunelima, međutim početkom 19. stoljeća Louis-Étienne Héricart de Thury, tadašnji inspektor kamenoloma, odlučio je preurediti katakombe. Pod njegovim vodstvom kosti su pažljivo složene i organizirane te danas stvaraju impresivne zidove od lubanja i dugih kostiju.
Héricart de Thury je također dodao ukrasne elemente poput natpisa i skulptura, pretvarajući katakombe u svojevrsni podzemni muzej. Najpoznatiji natpis na ulazu u kosturnicu glasi: "Arrête! C'est ici l'empire de la Mort" ("Stani! Ovo je carstvo Smrti").
Legende i mitovi
Kao i svako mjesto s tako dugom i mračnom poviješću, i pariške katakombe su izvor brojnih legendi i mitova.
Jedna od najpoznatijih priča govori o kameri pronađenoj u katakombama 1990-ih godina. Snimka navodno prikazuje čovjeka kako luta tunelima i postaje sve više dezorijentiran i uplašen. Prije nego što kamera pada na tlo, snimka se prekida.
Druga popularna legenda tvrdi da se u ponoć u katakombama mogu čuti glasovi koji pokušavaju namamiti posjetitelje dublje u labirint tunela.
Mnogi vjeruju da katakombe nastanjuju duhovi. Najpoznatiji je duh Philiberta Aspairta, vratara bolnice Val-de-Grâce, koji se izgubio u katakombama 1793. godine.
Njegovo tijelo pronađeno je 11 godina kasnije, a danas je pokopan na mjestu gdje je umro. Legenda kaže da njegov duh i dalje luta katakombama svake godine 3. studenog.
Godine 2004., policija je otkrila tajno skrovište duboko u katakombama.
Pronađen je kompleks prostorija koje su uključivale bar, dnevni boravak, radionicu i čak kino dvoranu s 20 sjedala uklesanih u kamen. Nekoliko dana kasnije, kada se policija vratila s pojačanjem, sve je navodno nestalo! Ostala je tek zagonetna poruka: "Ne tražite".
Znanstvena istraživanja
Katakombe nisu samo turističko odredište, već i važno mjesto za znanstvena istraživanja.
Brojni znanstvenici, uključujući antropologe, geologe i povjesničare, proučavaju katakombe kako bi saznali više o povijesti Pariza i njegovih stanovnika.
Očuvanje i restauracija
Očuvanje katakombi predstavlja značajan izazov. Visoka vlažnost i velike količine posjetitelja predstavljaju stalnu prijetnju integritetu kostiju i strukture tunela. Kontinuirani napori se ulažu u očuvanje i restauraciju ovog jedinstvenog lokaliteta.
Katakombe u popularnoj kulturi
Pariške katakombe inspirirale su brojne knjige, filmove i video igre. Jedan od najpoznatijih filmova inspiriranih katakombama je "As Above, So Below" iz 2014. godine, koji je ujedno i prvi film kojem je francuska vlada dopustila snimanje u stvarnim katakombama.
Posjet katakombama je jedinstveno iskustvo, ali nije za svakoga. Tuneli su uski i mračni, a temperatura je konstantno oko 14°C.
Posjetitelji s klaustrofobijom ili srčanim problemima trebali bi dobro razmisliti prije posjeta.
