Val NLO-a u Belgiji
1989. i 1990. bile su vrlo plodne godine za NLO-e u Belgiji. Tada je dokumentirano oko 30 pojava trokutastih, plosnatih letjelica, koje su vidjeli brojni ljudi, i to ne samo NLO entuzijasti, nego i inače nezainteresirani pojedinci koji nisu mogli vjerovati svojim očima.
Letjelice su zabilježene i na radaru, a vojni lovci čak su ih pokušali presresti i identificirati, no svaki put kad bi im se približili, letjelice bi 'odmaglile' nevjerojatnom brzinom.
Jedina uspjela fotografija letjelica nastala je 1990. Svi ostali pokušaji snimanja i fotografiranja su propali zbog neobične svjetlosti letjelica, a zbog koje se slike ili nisu dale razviti ili su bile mutne.
Val je završio u travnju 1990., kad su letjelice nestale jednako iznenadno kao što su se i pojavile.
Letjelice iznad Turske
Snimke nastale 2008. iznad Yeni Kenta u Turskoj zabilježile su letjelice koje su, prema izjavama nekih stručnjaka, konačni i nepobitni dokaz izvanzemaljske inteligencije, koja bi trebala jednom zauvijek promijeniti ljudsku svijest i pogled na svijet.
Neki očevici tvrde da su se u letjelicama koje su promatrali teleskopom mogli vidjeti obrisi bića koja su se nalazila u njima, a neki tvrde da se izvanzemaljci mogu vidjeti i na snimci koju vam prenosimo. No, prosudite sami.
Shag Harbour, 1967.
Nevjerojatna priča koja stiže iz Kanade odigrala se 4. listopada 1967. Svjedoci su vidjeli neobičnu narančastu svjetlost na nebu kako pada prema vodi. O svemu je obaviještena policija i obalna straža, a po dolasku na mjesto pada letjelica je plutala na površini.
Tek kad se obalna straža zaputila brodom prema njoj, letjelica je zaronila, a za sobom je ostavila samo narančastu pjenu. Podvodna potraga nije dala nikakve rezultate i slučaj je službeno zatvoren.
No, 1993. nezavisni istražitelji iz MUFON-a odlučili su u arhivi potražiti dodatne detalje o slučaju, te su saznali da je letjelica, navodno, prešla u vode SAD-a, gdje je pokrenuta vojna akcija kako bi se došlo do nje, no akcija je prijevremeno okončana kad su u kanadske vode uplovile ruske podmornice. Nakon što je potjera za navodnom izvanzemaljskom letjelicom privremeno obustavljena, tajanstveni objekt je navodno izletio iz vode prema nebu i više nikada nije viđen.
Levelland, Teksas, 1957.
Ovo je jedan od najbolje dokumentiranih NLO slučajeva. Stanovnici diljem mjesta počeli zvati policiju jer im je NLO, navodno, ugasio automobil. Policija je prvo mislila da se radi o organiziranoj spački, no kad su se javili i njihovi kolege policajci kojima se dogodila ista stvar, slučaj su shvatili ozbiljno.
Istraga nije ništa otkrila, no brojne prijave mještana i novinski članci su dokaz da se 2. studenoga 1957. iznad Teksasa dogodilo nešto stvarno tajanstveno.
Thomas Mantell
Jedini pilot koji je poginuo u potjeri za NLO-om izgubio je život 7. siječnja 1948. On i još tri zrakoplova bili su u potjeri za okruglim letećim objektom iznad Mansvillea u Kentuckyju.
Ostali piloti odustali su od potjere kad se objekt vinuo previsoko da bi mogli nastaviti sigurno letjeti, no Mantell nije htio odustati i pratio je objekt dok se nije onesvijestio zbog tlaka u kabini i nedostatka kisika, zbog čega se strmoglavio i poginuo pri padu. Objekt nikad nije ulovljen i identificiran.
Lubbock, Teksas, 1951.
Tri profesora s Teksaškog tehnološkog fakulteta primijetila su 25. kolovoza 1951. 20 do 30 glasnih svjetlosnih kugli koje su letjele u formaciji. Iako su pojavu uočili i drugi, zrakoplovstvo je tvrdilo da nije zabilježeno nikakvo kretanje u tom području.
Objekti su se nastavili pojavljivati, a brojna svjedočanstva postala su 'stvarna' kad ih je Carl Hart uspio fotografirati. Fotografije su se pojavile i u jednom od izdanja časopisa Life iz 1952. Na njima se vidi i jedan svjetleći objekt koji leti izvan formacije, a neke su teorije da je to matični brod izvanzemaljske flote. No, objekti ipak nikad nisu identificirani.
Teheran, 1976.
Kad je iransko zrakoplovstvo dobilo brojne pritužbe na NLO iznad Teherana, poslalo je dva vojna lovca kako bi presreli objekt, identificirali ga i eventualno oborili ako bude potrebno.
Piloti su pronašli objekt, opisali ga kao cilindričnu letjelicu sa svjetlima na obje strane, no kad su mu se približili na udaljenost od oko 40 kilometara, instrumenti su im počeli 'ludovati', nisu mogli komunicirati i gubili su nadzor nad letjelicom.
Zbog toga su privremeno odustali od potjere, a kad su se sljedeći put pokušali približiti objektu, iz njega je izletjela manja letjelica koja je krenula prema jednom od lovaca. Nakon što ga je uspješno izbjegao, objekt je nastavio pratiti lovca, da bi se nakon nekog vremena vratio u matični brod.
Lovci su odustali od potjere bojeći se da će im se avioni srušiti ako se previše približe objektu. Više časnika svjedočilo je ovom slučaju i danas tvrde da su sigurni da se radilo o izvanzemaljskoj letjelici.
Prvi leteći tanjur
Termin leteći tanjur prvi je upotrijebio Kenneth Arnold 1947. kad je za novine opisao način kretanja objekta koji je vidio dok je upravljao zrakoplovom. Pilot je čak i skicirao objekt, a procijenio je da je letio brzinom od oko 2.000 kilometara na sat.
Istražitelji koji su radili na slučaju nešto kasnije su smislili i naziv neidentificirani leteći objekt (NLO), koji i danas koristimo.
Bitka iznad Los Angelesa
U večeri 24. veljače 1942., samo tri mjeseca nakon napada na Pearl Harbour, nad Los Angelesom se pojavio tajanstveni veliki leteći objekt.
Podignuta je uzbuna i mobilizirana vojska, no paljba nije oštetila letjelicu. Nekoliko sati kasnije oglašen je prestanak uzbune. Letjelica je nestala sama od sebe, potpuno neoštećena. Misterij do danas nije razriješen, a jedino službeno priopćenje vojske nakon incidenta glasilo je da se radilo o 'lažnoj uzbuni'.
