Otprilike oko 18 sati 26. svibnja 1751. godine, nebo iznad Hrvatskog zagorja postalo je pozornica jednog od najznačajnijih događaja u povijesti astronomije.
Pad Hrašćinskog meteorita nije bio samo spektakularan prizor koji je prestrašio lokalno stanovništvo, već je postao prekretnica u razumijevanju svemirskih tijela i njihovog pada na Zemlju, otvorivši novo poglavlje u proučavanju meteora.
Dramatičan pad
Bilo je oko 18 sati kada se iznad Hrašćine pojavila intenzivno svijetla vatrena kugla koja je izazvala paniku među stanovnicima.
Očevici su opisali kako se nebo na trenutak potpuno rasvijetlilo, a temperatura zraka osjetno porasla.
Uz zaglušujuću tutnjavu koja se čula čak do Varaždina, asteroid se uz snažnu eksploziju raspao na dva dijela prije nego što je udario u tlo u selu Domovec.
Veći komad, impresivne težine od 39,76 kilograma, zabio se više od tri metra duboko u zemlju stvarivši krater koji su mještani danima dolazili promatrati. Manji dio, težine 8,96 kilograma, pronađen je nekoliko stotina metara dalje, također duboko ukopan u tlo.
Znanstvena važnost
Prvi dokumentirani pad
Hrašćinski meteorit postao je prvi službeno dokumentirani pad siderita u povijesti znanosti.
Generalni vikar Zagrebačke biskupije, Vuk Kukuljević, sastavio je izuzetno detaljan izvještaj o događaju koji se i danas čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču.
Dragocjeni dokument sadrži precizne opise atmosferskih pojava, zvučnih efekata i reakcija lokalnog stanovništva te predstavlja prvi službeni znanstveni zapis o padu svemirskog tijela na Zemlju, što ga čini neprocjenjivim za povijest astronomije i meteoritike.
Widmanstättenove figure
Posebno značajno otkriće dogodilo se 1808. godine kada je znanstvenik Alois von Beckh Widmanstätten, eksperimentirajući s uzorkom asteroida, slučajno otkrio jedinstvenu kristalografsku strukturu pri zagrijavanju komada.
Ove fascinantne strukture, kasnije nazvane Widmanstättenove figure, postale su ključne za identifikaciju željeznih meteorita i razumijevanje njihovog nastanka tijekom hlađenja u svemiru tijekom milijuna godina.
Sastav i klasifikacija
Meteorit pripada skupini željeznih meteorita ili siderita kemijske skupine IID, što ga čini iznimno rijetkim i vrijednim primjerkom. Njegov detaljni sastav čine:
- Željezo (89%) - glavni element koji određuje njegova svojstva
- Nikal (10,5%) - ključan za formiranje Widmanstättenovih figura
- Germanij (89,4 ppm) - element u tragovima važan za klasifikaciju
- Galij (74,5 ppm) - također koristan za određivanje podrijetla meteorita Dodatno su pronađeni i drugi elementi u tragovima koji pomažu u razumijevanju njegovog kozmičkog podrijetla.
Svjetska baština
Danas se glavni dio čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču, gdje je izložen u posebnim uvjetima koji sprječavaju njegovu degradaciju.
Manji fragmenti nalaze se u prestižnim muzejima diljem svijeta, uključujući muzeje u Berlinu, Londonu, Chicagu i Prirodoslovni muzej u Zagrebu.
Posebno je zanimljiva povijesna anegdota da su lokalni kovači, nesvjesni njegove znanstvene vrijednosti, dio manjeg komada iskoristili za izradu čavala, što danas predstavlja neprocjenjiv gubitak za znanost.
Značaj za znanost
Hrašćinski meteorit nije samo prvi dokumentirani pad siderita, već igra i veliku ulogu u razvoju moderne znanosti o ovim svemirskim tijelima.
Pomogao je znanstvenicima poput Ernsta Chladnija da 1794. godine postave revolucionarnu teoriju o svemirskom podrijetlu. Ovo otkriće fundamentalno je promijenilo tadašnje razumijevanje "kamenja koje pada s neba" i postavilo čvrste temelje moderne meteoritike kao znanstvene discipline.
Danas, nakon više od 270 godina, Hrašćinski meteorit ostaje jedan od najznačajnijih primjeraka svoje vrste u svjetskoj povijesti meteoritike.
