Kažu da je ovo groblje puno vampira, a povijest pamti i jedan dokazani prejeziv slučaj

Prostirući se na gotovo 48 hektara, to groblje je ujedno i muzej nadgrobnih skulptura na otvorenom te je prepuno skrivenih simbola i mračnih priča.

Jedan od najupečatljivijih, a opet često zanemarenih simbola na Père Lachaiseu je šišmiš. Iako je u 19. stoljeću viktorijanska ikonografija groblja favorizirala anđele i druge simbole vječnog života, na Père Lachaiseu, otvorenom 1804. godine, šišmiš se ponavlja kao motiv te je najmanje 14 tih noćnih stvorenja uklesano u kamen ili izliveno u metalu na vratima grobnica.

Neki vjeruju da ti šišmiši nisu slučajnost, već dio šire vampirske mitologije koja prožima groblje.

Štoviše, prema nekim tumačenjima, slijedeći ove šišmiše, posjetitelj može doći do grobnice u kojoj je navodno davno prenesen i pravi grof Drakula.

Iako je ovo vjerovanje više dio folklora nego povijesna činjenica, šišmiš kao simbol noći i smrti svakako pridonosi mističnoj atmosferi groblja te je moguće je da je inspiracija za simbol šišmiša došla i iz starih praznovjerja prema kojima je pribijanje mrtvog šišmiša na vrata štitilo od demona.

Bilo kako bilo, među brojnim impresivnim grobnicama Père Lachaisea posebno se ističe mauzolej barunice Elisabeth Demidoff. Ta monumentalna građevina, nalik grčkom hramu, ukrašena je neobičnim simbolima koji uključujući vučje glave, čekiće i hermeline (životinje koje simboliziraju obiteljsko bogatstvo Demidoffovih stečeno rudarstvom i trgovinom krznom).

Uz grobnicu Demidoff veže se legenda o "vampirskoj princezi".

Priča kaže da je barunica u svojoj oporuci ostavila ogromno bogatstvo (spominju se iznosi od milijun do pet milijuna franaka) onom tko provede godinu dana sam u njezinoj grobnici uz njezino tijelo u staklenom lijesu. Zidovi i strop grobnice navodno su obloženi zrcalima tako da nesretni kandidati neprestano moraju gledati u njezin odraz.

Iako su navodno mnogi pokušali osvojiti nagradu, nitko nije uspio izdržati. Legenda kaže da su neki poludjeli, neki doživjeli srčani udar, a neki su osjećali kako im vampirski entitet crpi životnu energiju.

Izvori navode da priča vuče korijene iz novinskih članaka s kraja 19. stoljeća te da se s vremenom nadograđivala s elementima vampirizma koji su vjerojatno inspirirani fikcijom.

Zanimljivo je da se grobnica Demidoff nalazi u 19. diviziji, na Putu Zmaja, što budi asocijacije na Drakulu (riječ drakul znači zmaj). Usto, sama grobnica sadrži i skulpturu orla koji u kandžama drži križ i nešto što nalikuje na kolac.

Međutim, osim fikcije, Père Lachaise pamti i stvarne jezive događaje.

Godine 1848. grobovi na groblju pronađeni su otvoreni, a brojna tijela unakažena. Za zločine je bio odgovoran francuski vojni narednik François Bertrand, kojeg su s vremenom prozvali "Vampirom iz Montparnassea".

Bertrand je na suđenju izjavio da nije mogao kontrolirati svoju opsesiju. Tvrdio je da bi, nakon što bi izvršio svoja djela, pao u kataleptički san. Bertrandovi zločini su konačno otkriveni kada je ranjen u eksploziji improvizirane mine postavljene na groblju Montparnasse. Prema nekim izvorima, osuđen je na samo godinu dana zatvora, što je bila šokantno blaga kazna s obzirom na težinu njegovih zločina.

Bertrandova djela su bila toliko monstruozna da je teško povjerovati da je ljudsko biće sposobno za takvu okrutnost. Njegova priča služi kao mračan podsjetnik na najdublje ponore ljudske psihe, a slučaj Françoisa Bertranda potaknuo je Josepha Guislaina da skuje termin "nekrofilija".

U svakom slučaju, iako je veći dio priča o vampirima Père Lachaisea vjerojatno plod mašte i novinarskih senzacija, doprinose jedinstvenoj i pomalo jezivoj atmosferi tog povijesnog pariškog groblja.