1. Otete na kućnom pragu
U ranim jutarnjim satima, 30. ožujka 1988. godine, Helen Thomas sa svojom se majkom Carol uputila prema mlinu na kojem su obje radile. Hodale su kroz gradska stambena naselja i stražnje uličice kojima su prolazile baš svakog radnog dana. No tog su jutra i Helen i njezina majka začule nekakav zvuk zujanja koji se širio iznad njih, a onda ih je obasjalo snažno, sjajno svjetlo koje ih je zaslijepilo. Kako je svijetlo nestajalo, Helen i njezinoj majci polako se poćeo vraćati vid i ostala osjetila. Osjećale su jaku mučninu i vrtoglavicu. Helen je primjetila da joj je jakna koju je nosila mokra dok je sve ostalo oko njih suho. Iako su bile zbunjene znale su na moraju nastaviti hodati jer moraju stići na posao. Kada su stigle na posao rečeno im je da kasne nekoliko sati.
Nekoliko dana nakon ovog događaja kojeg su doživjele Helen i Carol su primjetile da im je koža prepuna prištića i nekakvog osipa. Prolazio ih je osjećaj anksioznosti kojeg se nisu mogle riješiti. Borile su se s depresijom. Nakon nekoliko godina stupile su u kontakt s vodećim istraživačem paranormalnog i NLO-a, Tonyjem Doddom, koji je pristao provesti intervjue sa ženama pod hipnozom.
Žene su pod hipnozom kazale da su, nakon što ih je obasjalo jako svjetlo, ušle u svijetlu sobu gdje ih je netko polegnuo na stol. Na noge im je stavljen neobičan mrežasti materijal od kojeg se nisu mogle micati. Potom su se nad njih nadvila neobična stvorenja s velikim glavama i velikim, crnim očima te su započeli s nekakvim pokusima. Kazale su kako su iz njihovih tijela, kroz tanke cijevčice, uzimali jajne stanice te ih stavljali u njihov trbuh. Sve je bilo mokro na dodir, sve je bilo bizarno, a najčudnija stvar koja se dogodila je bio trenutak u kojem je jedno od tih neobičnih stvorenja uzelo Heleninu jaknu te ju trljao svoje lice, zbog čega joj je jakna bila potpuno mokra.
2. Kontinuirane otmice kroz djetinjstvo
Misteriozni događaji koji su obilježili djetinjstvo Tracey Jones otkriveni su u ljeto 1997. godine i bili su više nego paranormalni i daleko od obične priče o otmici izvanzemaljaca. Tijekom djetinjstva Tracey je redovito svjedočila pomicanju stvari po kući, neke su stvari nestajale te bi se nakon nekoliko dana ponovno pojavile. Električni uređaji prestali bi raditi bez razloga, a usred noći Tracey i njezin suprug viđali bi čudne spodobe kako ih promatraju dok spavaju.
Jedan osobito čudan događaj dogodio se tijekom jedne operacije kojoj je Tracey bila podvrgnuta. Nakon operacije stavljen joj je veliki zavoj preko prsa, a nekoliko dana nakon operacije, kada je išla na skidanje zavoja, shvatila je da ga više nema. Još čudnije, njezina rana, koja je trebala zacjeljivati nekoliko tedana, u potpunosti se zatvorila te je ostao samo maleni ožiljak.
Tracey se podvrgula hipnozi kako bi se pokušala sjetiti što se dogodilo. Kada je ležala pod hipnozom kazala je kako je još kao malena djevojčica bila oteta od strane izvanzemaljaca, a svaki put kad bi je oteli na njoj bi radili razne testove te joj ubrizgivali razne lijekove. Također je otkrila da su joj kroz malene cijevčice vadili jajne stanice. Pod hipnozom je kazala i kako su njezina djeca do sada bila nekoliko puta oteta. Kada se njihova obitelj preselila u Dubai, zbog suprugova posla, paranormalne su se aktivnosti nastavile događati, baš kao što su se nastavile i nekoliko mjeseci nakon, kada su preselili u Veliku Britaniju.
3. Propali roštilj
Jedne ljetnje večeri u srpnju 1995. godine Mike i Debbie pridružili su se svojim prijateljima Steveu i Annie na roštiju u njihovoj kući u Derbyshireu. Nešto malo iza 22 sata ugodna večer uz roštilj postala je manje ugododna, odnosno zastrašujuća. Iznad njih se odjednom pojavila neobična letjelica u obliku diska. Promatrali su je nekoliko trenutaka, a onda je svo četvero preplavio osjećaj mučnine. NLO je tada nestao jednako brzo kao što se i pojavio. Steve je pogledao prema roštilju u kojem je samo trenutak prije nego su svjedočili NLO-u bio žar, dok je sada ostao samo hladan i crn pepeo. Meso je u potpunosti izgorjelo. Pogledao je na sat i shvatio da je prošlo gotovo 90 minuta. Sljedećih nekoliko dana svima je bilo loše, nitko od njih nije mogao spavati, a osjećaja tjeskobe se nisu mogli riješiti.
Prijatelji su se složili da će se podvrgnuti hipnozi. Otišli su te ispričali jednaku priču. Nakon što su uočili letjelicu nalik disku, nisu samo ostajali stajati u dvorištu već su odvedeni u unutrašnjost letjelice. Odvedeni su u medicinsku sobu gdje su bili stavljeni na stolove za pregled. Debbie je opisala da su zidovi bili 'okrugli, ali podijeljeni na četvrokute, Steve je kazao kako je vidio neobične crteže na zidovima koji su izgledali popout nekakvih planeta među kojima i naš Sunčev sustav kojeg je prepoznao.
4. Neobična vožnja cestom A70
homeworks255, Thinkstock
17. kolovoza 1992. godine, prijatelji Garry Wood i Colin Wright vozili su se u automobilu po poznatoj škotskoj A70 autocesti kada je Wood uočio nekakav crni predmet u daljini. Upozorio je na to svog pijatelja te su obojica jedno vrijeme promatrali kako se predmet kreće prema njima. Odjednom ih je zaslijepilo bijelo svijetlo. Wood je nastavio voziti, no zbog jake svijetlosti bio je na trenutak zaslijepljen. Nakon nekoliko trenutaka njihov je automobil stao sam od sebe, a kada su napokon mogli vidjeti shvatili su da su okrenuti u potpuno suprotnom smjeru. Niti jedan se nije mogao sjetiti kada su skrenuli i okrenuli automobil kao ni što se dogodilo sa svjetlom i objektom koji je letio nad njima. Kada je Wood pogledao na sat shvatio je kako je 11 sati ujutro. Uznemireni dvojac shvatio je da nešto ne valja.
Nevoljko su se odlučili otići na hipnozu kako bi pokušali vratiti vrijeme i shvatiti što se zaista dogodilo. Šokirali su se od onoga što su spoznali. Obojica su govorila o osjećaju boli koji ih je preplavio kada se automobil približavao svjetlosti, kao da ih je zatresla struja. Potom su do njihovog automobila stigla tri vanzemaljca koja su ih otpratila do letjelice koja je sletjela na cestu. Skinuli su im odjeću te ih stavili na stolove za pregled. Wood se prisjetio kako je čuo zvukove poput ljudskih krikova koji su dopirali iz obližnje prostorije. U prostoriji u kojoj su se nalazili bilo je puno neobičnih stvorenja, visokih, s velikim glavama i tamnim očima. No, Dave se prisjetio još nečega. Prisjetio se riječi koje mu je izvanzemaljac uputio - 'Svetište, mi smo već ovdje i dolazimo ovdje!'
5. Autentična fotografija
Ujutro, 1. prosinca 1987., nekoliko minuta nakon sedam sati, muškarac poznat kao 'bivši policajac Phillip Spencer' izašao je iz kuće na vrhu Ilkely te krenuo preko parka Yorkshire Moors (Velika Britanija) do kuće svog svakra. Dok se vozio sam, preko inače mirnog područja koji obiluje zelenilom i dok se Sunce polako uzdizalo, začuo je zvuk poput helikoptera koji nisko leti. Pogledao je oko sebe, no helikoptera nigdje nije bilo. Potom je ugledao neobično maleno biće kako stoji kraj ceste. Stisnuo je papučicu gasa te krenuo prema tom biću koje je krenulo prema padini na vrhu kamenoloma. Izašao je iz automobila te uspio fotografirati ovo neobično stvorenje prije nego je nestalo.
Kada je stigao do vrha padine, misterioznom biću nije bilo niti traga, no u tom se trenutku nad njega nadvio ogroman srebrni disk. Sav u šoku, vratio se do svojeg automobila te odlučio vratiti se kući. Kada je stigao sat je otkucao deset sati. Shvatio je da ne zna gdje je bio puna tri sata.
Sljedećih nekoliko dana Spencer je imao neobične snove koji su izgledali prilično stvarno. Snovi nisu prestajali te se odlučio podvrgnuti hipnozi tijekom koje je shvatio da događaj u kojem je stajao pod velikim srebrnim diskom nije završio tako da je disk nestao već ga je sjajno svjetlo povuklo u brod. Potom se prisjetio medicinske sobe i stola te se prisjetio glasa koji mu je govorio kako se ne treba bojati. Sljedeće čega se sjeća je kako je vraćen na tlo, a svemirski brod počeo se udaljavati. Kasnije je uspio dokazati da je fotografija koju je snimio autentična te kako se ne radi o fotomontaži.
6. Obiteljska otmica
Vraćajući se kući u Essex (Velika Britanija) u listopadu 1974. godine sa svojom ženom i djecom, John Day, koji do tog trenutka nije vjerovao u nikakve neidentificirane objekte i izvanzemaljce, imao je susret koji je zauvijek promijenio njegov način razmišljanja. Put prema njihovoj kući trebao je trajati oko pola sata. Stigli su do kuće, računajući da je oko 9:45. sparkirali atomobil, ušli u kuću te krenuli uspavljivati djecu. Tada je John Day pogledao na sat, bilo je jedan iza ponoći, a njihov put kući, čini se, potrajao je tri sata.
Tijekom sljedećih nekoliko dana svi nitko iz obitelji nije mogao spavati, sve su ih mučile strašne noćne more, toliko stravične da su se bojali zaspati. John i njegova žena osjećali su se nevjerojatno anksiozno i zbunjeno. Na nagovor lokalne skupine koja se bavila proučavanjem NLO-a, John je kontaktirao Leonarda Wildera, hipnotičara koji je bio upoznat sa slučajevima izgubljenog vremena. Pod hipnozom, John se prisjetio kako je vozio prema neobičnoj svjetlećoj magli koja se nenadano spustila na zemlju. Snažno svjetlo zatim se počelo spuštati na obližnje polje, a onda se okrenulo prema automobilu. Čitav automobil počeo se dizati u zrak te ušao u nekakav svemirski brod. Čak i pod hipnozom Johnova sjećanja bila su maglovita.
Prisjetio se metalne ruke koja se micala nad njegovom glavom te osjećaja kao da ga udaraju oštri metalni predmeti. Sljedeće čega se sjeća je kako se s obitelji dovezao pred kuću.
7. Oteta u vrtu
Dok je bila vani u dvorištu i stavljala veš na sušenje žena poznata pod nazivom 'Gospođa G' zbog zaštite identiteta, uočila je čudno plavo svjetlo kako se spušta s neba. Oko 30 metara iznad zemlje svjetlo je stalo, točno iznad nje. Svjetlost se potom spustila na nju. Iz straha, žena se sagnula, a potom se počela dizati s tla dok ju je svjetlost obasjavala. Shvatila je kako se više ne nalazi u svojem dvorištu već u nepoznatoj prostoriji u kojoj su osim nje još tri bića koja su stajala na suprotnoj strani sobe. Bili su visoki i na sebi imali sjajna metalna odjela te fantomke na glavama.
Sljedeće čega se sjeća je oštar udarac u stražnjem dijelu vrata. Potom je otvorila oči te shvatila da se ponovno nalazi u svojem dvorišu. Pogledala je na sat i shvatila da je prošlo ček nekoliko sati od kad ej napustila kuću kako bi objesila veš koji se u tom trenutu i dalje nalazio u košari.
8. Otet nekoliko puta u dva desetljeća
Bob Rylance vojni je veteran s više od dvadeset godina vojnog iskustva, no kada je pristao biti podvrgnut hipnozi shvatio je da je u tom razdoblju redovito bio otiman od strane posjetitelja iz drugog svijeta. Baš poput već spomenute Tracey Jones, Bob Rylance često je svjedočio neobičnom zjanju koje bi ga probudilo usred noći, čuo bi korake u hodniku te zvukove slijetanja u njegovom dvorištu. Pod hipnozom seprisjetio osvjetljene sobe i medicinskog stola na kojem je ležao, nekoliko puta, te eksperimenata koji su vršeni nad njegovim tijelom. Prisjetio se i kako je u jednom trenutku na njegov trbuh stavljen nekakva trokutasta rešetka dok mu je neki glas govorio da je sada izlječen od neke bolesti.
9. Oteta od strane graditelja piramida
Sharon, mlada majka iz Yorkshirea jednog je posljepodneva na radiju je čula vijesti o otmici izvanzemaljaca te je odlučila potražiti više informacija o tom slučaju. Iako se nije previše znala o neidentificiranim letećim objektima u posljednje je vrijeme svjedočila neobičnim događajima među kojima čudne znakove na svom tijelu te nevjerojatno brz prolazak vremena. Duže je vrijeme bila tjeskobna te se na koncu odlučila za hipnozu.
Pod hipnozom je doznala da je bila oteta te odvedena u letjelicu gdje su na njezinom tijelu izvođeni invazivni medicinski zahvati. Ono što je najbizarnije u svemu jest da se prisjetila i drugih otetih kako su svi zajedno stali pred neku rampu, kao da svi zajedno čekaju prijevoz za negdje. Među 'otetima' je prepoznala i jedno poznato lice, muškarca kojem je, također zbog zaštite identiteta, dano ime Nigel.
Sjećanje koje ledi krv u žilama bilo je ono od prije mnogo, mnogo godina, kada je bila još tinejdžerica. Shvatila je da su je oteli kada se skrivala od roditelja zapalivši cigaretu na dnu dvorišta obiteljske kuće. Na zidovima unutar letjelice koja ju je povukla nalazili su se egipatski hijeroglifi. Tijekom pokusa koje su izvodili nad njima govorili su im kako trebaju čuvati Zemlju, te da je ne smiju zagađivati. Potom su govorili kako moraju spoznati pravu istinu o piramidama te tvrdili kako su oni položili piramide na Zemlju.
10. Još jedna obiteljska otmica
Vozeći se autocestom A65 u Sjevernom Yorkshireu (Velika Britanija) na putu prema svom domu, samo nekoliko minuta nakon 17 sati u siječnju 2005. godine, Rachel Deverow, zajedno s dvojicom sinoca, Benjijem i Alexom i njezinom majkom Anne, ugledala je neobičnu svjetlost koja je pratila njihov automobil.
Nastavili su gledati u tu svjetlost nekoliko minuta prije nego je stigla do njih, a potom brzinom munje, nestala. Nastavili su sa svojom 10-minutnom vožnjom. Kada su stigli kući, shvatili su da je vrijeme nevjerojatno brzo prošlo i da je već debelo iza 18 sati. Bili su zbunjeni zbog izgubljenog vremena, no odlučili su da se neće previše baviti time te su nastavili sa svojim životima. No Alex se ubrzo počeo žaliti na čudne snove u kojima leti iznad njihovog mjesta u 'čudnom mjehuriću'. S vremenom, Rachel je odlučila otići pod hipnozu ne bi li otkrila kamo je nestalo to vrijeme.
Podvrgnuta hipnotičkoj regresiji, Rachel se prisjetila kako je čitava obitelj 'usisana' u veliki svemirski brod. Unutrašnjost broda, kazala je, bila je poput praznog prostora, nije bilo nikakvih zidova. Blještavo svjetlo širilo se nad njezinom glavom, a oko nje su kružili 'maleni' koji su vršili nekakve pokuse te je proučavali.
Ostatak obitelji tvrdi kako još uvijek viđa neobičnu svjetlost nad njihovom kućom zbog čega brojni istraživači NLO-a vjeruju kako je riječ o novim obdukcijama koje se ponavljaju već neko vrijeme.
