Glavni krivci za to su algoritmi. Komplicirani, dugački algoritmi. U matematici, računarstvu, lingvistici i srodnim disciplinama, algoritam ili postupnik je konačan slijed dobro definiranih naredbi za ostvarenje zadatka, koji će za dano početno stanje terminirati u definiranom konačnom stanju. Najčešći primjer algoritma iz svakodnevnog života jest kuhanje čaja. Svaki korak pripremanja čaja mora biti ispravno izvršen kako bi mogli prijeći na idući te u konačnici dobiti topao i ukusan čaj. I to je to! Dobili smo šalicu vrućeg čaja pa ćemo lakše podnijeti prehladu koja nas danima muči. Iz ovog se jednostavnog primjera jasno vidi slijednost i konačnost algoritma.
Kako oni znaju koje vam oglase prikazivati? Zašto vam Facebook prioritizira statuse određenog prijatelja? Zašto Google prikazuje različite rezultate pretraživanja za jednake ključne riječi na dva računala, koja su jedno pored drugog?
Algoritmi se sami obrazuju
Ako ste se zapitali kako to sve skupa radi, odgovor je jednostavan - nitko ne zna. Čak ni programeri koji pišu algoritme ne znaju kako oni ustvari funkcioniraju.
Što je najgore, prije nego postane jasno kako funkcioniraju, prvo će biti još zamršenije. Ustvari, možda nikada ni neće postati jasno. Prije svega trebate znati da su zakoni o prikupljanju podataka putem weba vrlo šturi i puni rupa. Dakle, kompanije mogu skupljati neograničene količine podataka o svojim korisnicima, bez da oni išta znaju o tome, bez da znaju kako i na koji način će se ti podaci upotrijebiti.
"Mi se odmičemo, umjesto približavamo svijetu u kojem ćemo moći brzo dijagnosticirati što algoritam sit podataka radi s internetskim lutanjem neke osobe", kaže Andrew Moore, dekan računalne znanosti na Carnegie Mellon University, koji je nekad bio potpredsjednik Googlea, pa vjerojatno zna o čemu priča.
"Pitate se zašto vam je internet preporučio određeni film? Kada koristite modele koji se praktički sami obrazuju i nadograđuju, oni to rade hraneći se velikom količinom podataka od prošlih osoba. Sve uzimaju u obzir, od boje piksela na filmskom posteru, do fizičke blizine ljudi koji su također gledali taj film. Ili bi ga željeli gledati", rekao je Moore.
