Ove web stranice koje su vrlo popularne u zemljama u razvoju poput Indije i Indonezije, riznica su besplatnih PDF kopija znanstvenih radova koji obično masno koštaju ako vaša sveučilišna knjižnica nema preplatu na velike znanstvene baze podataka.
Većina sadržaja na Libgen i SciHub vjerojatno je došla preko posuđenih ili ukradenih studentskih lozinki za pristup sadržajima. Elsevier se nada zatvoriti oba mjesta i dobiti financijsku naknadu za svoje gubitke. Ta naknada mogla bi se popeti na milijune dolara, piše Gizmodo.
Iako Elsevieru tehnički gledano može biti nanesena nepravda, teško je osjećati žalost zbog ovog diva u akademskom izdavaštvu. Ako ste student na veleučilištu ili sveučilištu, osuđeni ste na preplate koje ima knjižnica vaše institucije. Ako ste izvan akademskog svijeta, akademska literatura - s izuzetkom malog broja časopisa s otvorenim pristupom - smještena je iza visokih "zidova" (paywalls) kroz koje se prolazak treba platiti i to po standardima bogatih zemalja. Postoji stoga opravdan razlog, barem iz perspektive zemalja u razvoju, zašto se ovo zove Kula od bjelokosti.
Kad god je riječ o pristupu nekom sadržaju za kojeg treba platiti, količina piratstva u skladu je s potražnjom i dostupnošću. Dio razloga zbog kojih je Netflix ostao tako popularan servis, unatoč mnogim svojim naslovima koji su na stranici Pirate Bay završili besplatno, je u tome da je svoje cijene učinio pristupačnim. U stvari, Netflix je nedavno otkrio da svoje naknade za pretplatu postavlja u skladu s lokalnim stopama piratstva, učinkovito tretirajući ukradene sadržaje poput bilo koje druge vrste konkurencije na tržištu.
Možda bi i Elsevier mogao izvući neku pouku od Netflixa. Umjesto kažnjavanja stranica koje distribuiraju piratske članke, možda bi mogao početi ljudima nuditi bolje alternative. Javnost želi pristup znanju, ali Elsevier ga ne nudi. Jer poznato je, na zatvorenom pristupu znanju može se lijepo zarađivati.