Zagreb je jedna od malobrojnih europskih metropola koja nema svoj muzej automobila, dokumentarni film o povijesti automobilizma, a donedavno nije imala ni monografiju na temu možda najvažnijeg proizvoda u novijoj povijesti, koji je zauvijek promijenio društvene procese.
Muzej je ime dobio po legendarnom Ferdinandu Budickom, zagrebačkom trgovcu i bravaru koji se 1901. godine u Zagrebu pojavio s automobilom marke Opel i snage 3,5 KS te maksimalne brzine od svega 30 km/h te izazvao velik interes u gradu kojim su tada prometovale samo konjske zaprege.
Cilj pokretanja Muzeja automobila Ferdinand Budicki je povezati cjelokupnu zagrebačku scenu starodobnih vozila oko zajedničkog cilja stvaranja jednog unikatnog prostora koji bi zbog svojih eksponata imao galerijsku i muzejsku vrijednost, ali bi ujedno bio i živi prostor s nizom popratnih dnevnih sadržaja.
Muzej automobila Ferdinand Budicki funkcionirao bi kao dnevno okupljalište velikog broja zagrebačkih klubova starodobnih automobila, motora i bicikala. Prema nekim procjenama, u Zagrebu je više od 1.300 vlasnika starodobnih strojeva, koji nemaju adekvatan prostor.
Dosad je prikupljeno preko 2.000 fotografija iz povijesti automobilizma Zagreba i Hrvatske, od kojih 20 posto nikad dosad nisu viđene i koje se ne nalaze u vlasništvu nijedne gradske i državne institucije jer su prikupljene iz obiteljskih albuma prvih automobilista na ovim prostorima. Prikupljeno je i 20 sati dokumentarnog filmskog materijala u razdoblju od 1909. do 1990. na temu razvoja zagrebačkog prometa. Taj materijal nedavno je tiskan u monografiji 'BEŠTE, LJUDI – IDE AUTO (Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898.-1945.)'.
Osim navedenog u prostoru bi bilo moguće razgledati starodobne automobile, motore i bicikle (koji su se proizvodili na ovim prostorima) od kojih izdvajamo proizvode nekadašnje proizvode Tvornice motora Zagreb tzv. TMZ, a jedna od atrakcija bile bi i kabine Sljemenske žičare koje 2013. godine slave 50. rođendan i predstavljaju jedan od simbola grada Zagreba te vrijedan primjerak industrijske arhitekture. Žičare bi ujedno funkcionirale kao kino kabine u kojima bi se gledale projekcije filmova i fotografija.
Najvažnija zadaća Muzeja automobila F. Budicki bila bi prikupljanje građe iz povijesti automobilizma od 1898. do 1990. te njeno arhiviranje.
Prema najavama organizatora, konačni cilj Muzeja je revitalizirati premalo poznati dio naše gradske i nacionalne povijesti te dati uvid u prvo pionirsko razdoblje začetaka automobilizma na ovim prostorima te prikazati u novom svjetlu najznačajnije događaje i ličnosti.
