Napravljen je u Sveučilištu u Osaki, a tvorac mu je profesor Minoru Asada, vodeći svjetski stručnjak na području humanoidne robotike, koji uz pomoć Affeta želi steći nove spoznaje o razvoju ljudske vrste.
"Roboti su naši prijatelji. Ne smijemo ih se bojati. Od njih možemo samo naučiti", izjavio je profesor Asada.
Japan je već tradicionalno zemlja koja obožava novu tahnologiju, a posebno robote, koji već neko vrijeme sudjeluju u životu Japanaca više nego bilo kojeg drugog naroda na svijetu.
Njegovatelji starijih
Osim u industriji, dosta se primjenjuju i u zdravstvu i u sektoru njege, posebno starijih osoba. Što i nije slučajnost kada se uzme u obzir da je Japan nacija koja ubrzano stari, te se već i sad osjeća manjak ljudi koje bi se brinuli za sve veći broj starijih osoba.
Tako roboti nose lijekove u staračkim domovima, dok se kreveti transformiraju u pokretna kolica. A tu je i HAL, robot-kostur koji pomaže pacijentima koji su imali moždani udar kod ponovonog učenja osnovnih kretnji.
"Roboti ne mogu i ne bi trebali zamijeniti čovjeka", rekao profesor Asada. Ali činjenica je da bi mogli pomoći na dosta načina. Svaki napredak u robotici znači i povećanje broja načina na koji roboti mogu pomoći ljudima.
"Roboti su u početku bili sivi i neljudski pa su ih pacijenti teže prihvaćali. Sada je stanje bolje. Neki ih čak smatraju i slatkima", kaže Asada.
Izvan Japana postoji veći strah i odbijanje čovjekolikih robota
"Zanima nas pod kojim okolnostima će se robotu, dakle jednom predmetu, dati neka ljudska emotivna, osobna svojstva koja zapravo po svojoj prirodi ne može imati", za Deutsche Welle kaže Friederike Eyssel, psihologinja na Institutu za kognitivnu interakcijsku tehnologiju na Sveučilištu u Bielefeldu, koja zajedno sa svojim kolegama istražuje što bi mogli učiniti kako bi ljudi bolje prihvaćali humanoidne robote.
Svaki detalj, poput duljine kose koja se stavi jednom humanoidnom robotu, igra ulogu.
Robot Flobi je tako tijekom ispitivanja nosio razne perike koje su ovisno o obliku i duljini, ostavljale različite dojmove na ispitanike.
"Dugokosi roboti su bili povezivani s društvenim sposobnostima koji se pripisuju uglavnom ženama. Toplina, pažnja, tipične odlike dobre njegovateljice. Kratkokosi je Flobi naprotiv djelovao kao netko tko bi mogao obavljati tipične muške poslove po kući", kaže Eyssel.
Najvažnije je ipak – da se mogu isključiti
U laboratoriju u Bielefeldu se nalazi i stan koji služi za proučavanje interakcije između robota i čovjeka. Npr. kada robot za vrijeme dok vlasnik stana s prijateljima gleda nogomet, poslužuje čips i pivo.
Ali bez obzira na to koliko roboti bili korisni, ljudima je ipak jako važno da postoji mogućnost potpunog isključivanja robota.
"Osjećaj da čovjek čitavo vrijeme ima potpunu kontrolu izuzetno je važan", kaže Eyssel.
"Ako u starosti budem mogla birati između uvijek ljubaznog robota i njegovateljice koja je stalno pod stresom, radije ću odabrati robota", zaključuje Eyssel.